Intrauterina kontracepcija (intrauterini uložak, spirala)

4 komentara
1 min čitanja

Tea Ivanišević

dr. med., spec. anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja

Kontraindikacije za primjenu intauterine kontracepcije

Kontraindikacije možemo podijeliti na apsolutne i relativne. Apsolutne kontraindikacije označavaju stanja u kojima se intrauterina kontracepcija nikad ne primjenjuje, za razliku od relativnih kod kojih je potreban pojačan oprez.

APSOLUTNE KONTRAINDIKACIJE – neobjašnjiva krvarenja iz maternice, urođene anomalije maternice (jednoroga, septirana maternica),
RELATIVNE KONTRAINDIKACIJE – kronične ili ponavljajuće infekcije maternice i jajovoda, promiskuitet, veliki miomi materice, neobjašnjivi bolovi u zdjelici, imunosupresivno liječenje, ponavljajuće liječene ciste jajnika, abnormalni PAPA test, sumnja na trudnoću.

Stavljanje intrauterinog uloška

Idealno vrijeme za inserciju (umetanje) IUD je zadnji dan menstruacije, jer je u to vrijeme cervikalni kanal prirodno otvoren, i krvarenje koje se tom prilikom pojavi očituje se kao „nastavak menstruacije“. Može se staviti i u bilo koje drugo doba menstrualnog ciklusa pod uvjetom da žena u tom ciklusu nije imala spolne odnose. Može se staviti i nakon pobačaja, te šest tjedana po porodu budući da je odlična kontraceptivna metoda između dvije trudnoće.

Spirala se umeće u šupljinu maternice, a konac koji visi sa nje se odsječe na dužinu do 2cm, jer tako odsječen ne smeta spolnom odnosu, a na kontrolnom pregledu služi lakšoj orijentaciji. Nakon insercije poželjno je obaviti ultrazvučni pregled da se vidi je li položaj spirale adekvatan.

Prva kontrola preporučuje se nakon prve menstruacije da se provjeri je li IUD na pravom mjestu i kako ga žena podnosi. Zatim slijede kontrole svakih 6 mjeseci, uz obavezni PAPA test jednom godišnje.

Medicirani ulošci sa dodatkom metala mogu se držati u maternici 3 do 5 godina ovisno o uputama proizvođača. Nemedicirni ulošci teoretski mogu ostati u maternici dok god to žena želi, no najčešće se mijenja nakon određenog perioda zbog taloženja kamenaca što dovodi do pucanja i u težim slučajevima može dovesti do perforacije uterusa.

Novi intrauterini uložak se može postaviti odmah po vađenju prethodnog.

Komplikacije intrauterinog uloška

Situacije u kojima se IUD mora odstraniti radi komplikacija su rijetke. Od ozbiljnih komplikacija treba spomenuti izvanmateričnu trudnoću, perforaciju uterusa, tuboovarijski apsces (kolekcija gnoja u jajovodu i oko jajnika) i peritonitis (upala potrbušnice).

Zaključak

Intrauterina kontracepcija, uz oralnu hormonsku kontracepciju, predstavlja najučinkovitiju metodu sprječavanja neželjene trudnoće. Radi se o sigurnoj i jeftinoj zaštiti neovisno o snošaju, trajnosti od 3 do 5 godina. Uspješna primjena ovisi o više faktora kao što su vrijeme insercije, vrsta spirale, osobine korisnice, iskustvu ginekologa. Ozbiljne komplikacije su vrlo rijetke kod ispravno odabranih korisnica koje redovito dolaze na kontrolu.