Terapija plesom i pokretom je jedna od novijih vrsta psihoterapije u Europi u koju je došla sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovakva vrsta psihoterapije se može smatrati egzistencijalno-humanističkom psihoterapijom kao što je npr. gestalt terapija ili art terapija.

Plesna terapija je tjelesno orijentirana psihoterapija koja se temelji na primjeni plesa i pokreta kao kreativnog procesa, a cilj joj je integrirati emocionalne, kognitivne, socijalne i tjelesne karakteristike svakog pojedinca.

Ples i pokret – zdravstvene prednosti

Ples kao terapija se pokazao izrazito koristan kod različitih skupina ljudi. Naime, ples kao tjelesna aktivnost se može prilagoditi onima koji se ne mogu uključiti u snažne pokrete zbog različitih ograničenja. U takvim situacijama, modificirani oblici plesa pružaju više prednosti od same fizičke aktivnosti, a ujedno su dostupni apsolutno svima.

Nadalje, ples kao fizička aktivnost:

• povećava fleksibilnost,
• povećava mišićnu snagu,
• povećava izdržljivost,
• poboljšava kardiovaskularne funkcije,
• potiče pravilan razvoj kralježnice,
• doprinosi općem osjećaju dobrobiti,
• otpušta endorfine koji poboljšavaju raspoloženje,
• oslobađa od depresije i tjeskobe,
• pomaže kod emocionalno ponašajnih poteškoća,
• pomaže kod neuroloških oštećenja (Parkinsonova bolest, demencije, traume mozga).

Terapija pokretom i plesom – teorijski temelji

Plesna terapija je nova vrsta psihoterapije u Hrvatskoj, a mnogi ne znaju koje su blagodati plesa te na koji način on može zaista djelovati terapijski. Stoga je važno naglasiti nekoliko teorijskih temelja plesne terapije:

• zbog povezanosti tijela i uma, korištenje različitih obrazaca pokreta  utječe na opće funkcioniranje osobe,
• improvizacija u pokretu i plesu omogućava doživljaj novog iskustva samoga sebe, svojih osjećaja i odnosa s drugim ljudima,
• tjelesni pokreti u obliku improvizacije plesnim pokretima otkrivaju dubinu psihičkog funkcioniranja osobe,
• odnos plesnog terapeuta i klijenta više se temelji na neverbalnim gestama i pokretima putem zrcaljenja.

Terapija plesom i pokretom – karakteristike

Osim improvizacije putem plesnog pokreta, terapija plesom i pokretom također pridaje važnost drugim neverbalnim karakteristikama kao što je disanje, držanje, gestikulacija, tonus mišića, ritam izvođenja pokreta, mimika, korištenje prostora itd.

Osim plesa, ova vrsta psihoterapije ponekad koristi i crtanje, pjevanje, glazbene instrumente i slične tehnike.

Ovakva vrsta psihoterapije je namijenjena svim uzrastima – od djece do starijih pojedinaca. Isto tako, pogodna je za sve vrste poremećaja i bolesti s kojima se pojedinci susreću, a može se primjenjivati individualno i grupno, ovisno o procjeni terapeuta i veličini grupe.

Cijeli terapijski proces se sastoji od četiri faze:

1. priprema (zagrijavanje i uspostavljanje sigurnosti),
2. inkubacija (svjesna kontrola, simbolika pokreta),
3. iluminacija (značenje pokreta i pojava uvida),
4. evaluacija (značenje procesa i završetak).

Plesni terapeut mora proći kroz određenu vrstu dodatne edukacije, a najčešće su to psiholozi koji se odluče za psihoterapiju plesom i pokretom u svojem profesionalnom usmjerenju.

Hrvatska udruga za psihoterapiju pokretom i plesom

Iako je ovaj psihoterapijski pravac potekao iz Amerike, s vremenom se proširio na Europu pa tako i na Hrvatsku. Središte Hrvatske udruge za psihoterapiju pokretom i plesom je bazirano u glavnom gradu (terapija plesom – Zagreb), ali s godinama je nastao velik broj plesnih terapeuta koji su se rasprostranili po cijeloj Hrvatskoj.

Edukacija za plesne terapeute je podijeljena u nekoliko modula, ali se u svijetu ova vrsta edukacije različito organizira tako da se negdje poučava na diplomskim studijima, a negdje je potrebna dodatna formalna vrsta edukacije.

Zahvaljujući dobroj organizaciji edukacije, mnogi psiholozi, kao i srodne struke, mogu proći edukaciju nakon odrađenih sati terapije plesom i pokretom.

• art terapija
• gestalt terapija
• ples
• psihologija
• psihološke terapijske metode
• psihoterapija