Ekstrapiramidni sindrom predstavlja skup simptoma nastalih kao nuspojava određenih lijekova koji izazivaju poremećaje pokreta poput nekontroliranih ili neželjenih kretnji, trzaja, tremora (drhtanja), mišićnih kontrakcija.

Simptomi mogu biti dovoljno ozbiljni da prouzroče poteškoće u svakodnevnom životu. Što se prije započne s terapijom, bit će bolja prognoza.

Najčešći uzročnici su antipsihotični lijekovi i učestalost nastanka ekstrapiramidnih simptoma razlikuje se ovisno o primijenjenom lijeku pa ima široki raspon, od 5% do čak 60% pacijenata.

Ekstrapiramidni sindrom – uzroci

Ekstrapiramidni sustav u središnjem živčanom sustavu čovjeka odgovoran je za regulaciju motorike i koordinacije. Njega čine bazalni gangliji (skupovi živaca) kojima je potreban dopamin za ispravnu funkciju. Neki lijekovi blokiraju dotok dopamina do bazalnih ganglija i potom uzrokuju ekstrapiramidne simptome nastale kao posljedica manjka kontrole motorike i koordinacije:

Prva generacija antipsihotika

• klorpromazin,
• haloperidol,
• levomepromazin,
• tioridazin,
• trifluoperazin.

Druga generacija antipsihotika (manje nuspojava)

• klozapin,
• risperidon,
• olanzapin,
• kvetiapin.

Antiemetici (lijekovi protiv povraćanja)

• metoklopramid,
• droperidol.

Litij

Inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)

Triciklički antidepresivi

Ekstrapiramidni sindrom – simptomi

• distonija – produljena mišićna kontrakcija određene mišićne skupine,
• akatizija – unutarnji osjećaj nemira, nemogućnost mirnog sjedenja,
• diskinezija – neželjeni pokreti koji se ponavljaju (žvakanje, razne grimase ili pokreti u udovima),
• Parkinsonizam – pojačan tonus, rigidnost mišića i usporenost pokreta,
• tardivna diskinezija – ponavljajući pokreti poput njihanja trupa,
• korea – stalni, nepravilni, nepredvidivi, nagli pokreti ,
• tikovi.

Ekstrapiramidni sindrom – liječenje

Terapija ekstrapiramidnih simptoma može biti komplicirana jer se ne može predvidjeti kakvu reakciju i kod koga će izazvati određeni lijekovi. Obično je jedina metoda prekinuti trenutnu terapiju ili smanjiti dozu te osigurati lijek koji olakšava primarnu bolest, a nosi sa sobom manje nuspojava.

Nikada ne mijenjajte dozu na svoju ruku i bez savjetovanja s vašim liječnikom. Promjena doze ili lijeka može voditi ka novim simptomima što je potrebno prijaviti liječniku koji vas prati.

Dodatna terapija uključuje primjenu beta-blokatora, benzodiazepina, amantadina. Eksperimentalna primjena levetiracetama, pregabalina, vitamina B6 i vitamina E također su pokazala pozitivna terapeutska svojstva.

• akatizija
• antipsihotici
• diskinezija
• ekstrapiramidni simptomi
• ekstrapiramidni sindrom
• korea
• nuspojave
• parkinsonizam

Učitaj više izvora