Nespecifični uretritis (NSU) kod muškaraca – simptomi i liječenje

Budite prvi i komentirajte!
3 min čitanja

Tea Ivanišević

dr. med., spec. anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja

Uretritis non specifica (nespecifični, negonokokni uretritis) je upala mokraćne cijevi (uretre) koja nije izazvana bakterijom Neisseria gonorrhoea, koja izaziva specifični gonokokni uretritis. S obzirom da infekcija najčešće nastaje prilikom spolnog odnosa, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je NSU uvrstila u spolno prenosive bolesti. Prema statističkim podacima medicinskih ustanova specijaliziranih za spolne bolesti, svake godine od nespecifičnog uretritisa oboli 1 na 500 osoba, a 80% su muškarci.

Uzroci nespecifičnog uretritisa

Nespecifični negonokokni uretritis ima više uzroka: mikroorganizmi, mehanička iritacija (tijesna odjeća), konzumacija prezačinjene hrane te alergijska reakcija.

Najčešći uzročnik, u 45% slučajeva, je Chlamydia trachomatis.

Od ostalih uzročnika treba spomenuti Mycoplasmu genitalium (10 do 25%), Trichomonas vaginalis (1 do 20%) te Ureaplasmu urealyticum (5 do 10%). Vrlo rijetko nespecifičnu upalu mogu izazvati adenovirusi (2 do 4%), Herpes simplex virusi (2 do 3%), Candida spp., Haemophilus spp., Neisseria meningitidis i E. Coli.

U čak 50% pacijenata uzrok ostaje nepoznat. Smatra se da su uzrok nepronalasku uzročnika različiti neinfektivni čimbenici:

traumatski (npr. kateterizacija)
razni iritansi (sapuni, dezodorani, spermicidne kreme, lokalno primijenjeni afrodizijaci)
suženja mokraćne cijevi
mokraćni kamenci, kristalići, pijesak
strana tijela

Prijenos nespecifičnog uretritisa

Najćešće se javlja u mlađih muškaraca u dobi između 15 i 25 godina. Budući da se bakterije, koje su najčešći uzročnici NSU, nalaze usnoj šupljini, vagini, penisu ili rektumu, najčešći i najvažniji put prijenosa je nezaštićeni spolni odnos- vaginalni/oralni/analni.

Sukladno ostalim spolno prenosivim bolestima, najviši rizik imaju promiskuitetne osobe koje učestalo mijenjaju spolne partnere i ne koriste zaštitu (prezervativ).

Treba napomenuti da to nije jedini načina akviriranja ove infekcije, jer uzrok mogu biti: mehanička iritacija, traume, kamenci i strana tijela.

Simptomi nespecifičnog uretritisa

Inkubacija (period od infekcije do pojave prvih simptoma) je različita i ovisi o vrsti uzročnika, no najčešće iznosi od 7 do 35 dana. Najveći broj inficiranih muškaraca je asimptomatski, što je zabrinjavajuće zbog neznanja o postojanju infekcije i prenošenja infekcije spolnim partnericama/partnerima. Kod manjeg broja muškaraca javljaju se blagi simptomi koje možemo podijeliti u dvije skupine:

lokalni simptomi – simptomi/znakovi u području genitalija:
- disurija (bolno, učestalo mokrenje)
- eritem i edem ( crvenilo i oteklina) sluznice mokraćne cijevi
- oskudan iscjedak (najčešće bistar, rijetko sluzavo-gnojan ili praćen sukrvicom) – najčešće ujutro u obliku jedne kapljice
- orchalgia (osjećaj težine u području genitalija)

sistemni simptomi – simptomi/znakovi na razini cijelog organizma
- konjuktivitis (upala sluznice oka)
- tonzilofaringitis (upala krajnika i ždrijela)
- artritis (upala zglobova)

Komplikacije nespecifičnog uretritisa

Komplikacije navedenih infekcija u muškaraca nisu tako česte kao u žena. Najčešće su uzrokovane klamidijskom infekcijom koja, u slučaju neliječenja/neadekvatne terapije, može uzrokovati:

epididimitis (upala pasjemenika) – neuobičajeno mjesto infekcije, predstavlja svega oko 2% svih genitalnih klamidijskih infekcija u muškaraca. Javlja se bol testisa i skrotuma, povišena temperatura te jednostrani ili obostrani otok. Klinički znakovi uključuju osjetljivost i povećanje epididimisa.
Reiterov sindrom (reaktivni artritis ili klamidijski artritis) – postinfektivni autoimuni poremećaj koji se razvije u 1 do 3% muškaraca s nespecifičnim uretritisom. Klasični simptomi se sastoje od konjunktivitisa, uretritisa, artritisa i dermatitisa. Simptomi se javljaju 3 do 6 tjedana nakon urogenitalne infekcije, a većina slučajeva se povuče unutar 2 do 6 mjeseci. U nekih bolesnika bolest se javlja ponovno.
neplodnost

Dijagnoza nespecifičnog uretritisa

U dijagnostici je vrlo bitno isključiti Neisseriu gonorrhoeae kao uzročnika gonokoknog uretritisa. Zbog velikog broja uzročnika osnovni postupci u dijagnostici NSU su:

urinokultura (pretraga kojom se identificiraju i testiraju uzročnici infekcija mokraćnog sustava i njihova osjetljivost na antibiotike)
bris uretre i kultura stanica
mikroskopski pregled uretralnog sekreta bojanog po Gramu
molekularna dijagnostika – PCR

Ukoliko navedeni dijagnostički postupci ne daju pozitivne nalaze, izostaje i konačna dijagnoza, pa katkad valja odgoditi terapiju i ponoviti testiranje za tjedan dana.

Liječenje nespecifičnog uretritisa

Liječenje ovisi o uzroku. U slučaju bakterijskih uzročnika, terapija su antibiotici:

Chlamydia trachomatis – makrolidi (azitromicin), tetraciklini (doksiciklin)
Mycoplasma genitalium – makrolidi, tetraciklini
Trichomonas vaginalis – metronidazol, rjeđe klindamicin, ampicilin i cefalosporini

Kod virusnih upala liječenje je simptomatsko (mirovanje, oblozi, higijena, apstinencija), dok se za gljivice primjenjuju antimikotici lokalno (nistatin, klotrimazol, mikonazol) ili sistemski (flukonazol, itrakonazol).

Iznimno je bitno liječiti i spolnog partnera, inače se javlja „ping – pong“ fenomen, odnosno ponavljajuća (rekurentna) infekcija prijenosom uzročnika između inficiranih partnera.