LSD, trip, acid ili lizergid (C20H25N3O) je halucinogen s najjačim djelovanjem, odnosno polusintetska psihodelična droga koja se sintetizira iz lizerginske kiseline dobivene iz plijesni s raži. Postao je popularan šezdesetih godina prošlog stoljeća, a čini se da mu posljednjih godina popularnost ponovo raste.

Halucinogeni

Halucinogeni su vrlo velika skupina dugo poznatih prirodnih i sintetičkih supstanci. Koriste se već stotinama godina. Naime, mnogi umjetnici su ih koristili kako bi pronašli inspiraciju, liječnici kao lijekove, a mnogi drugi samo kao način kako bi promijenili svoje viđenje svijeta koji ih okružuje.

Obilježja halucinogena

Termin halucinogeni označava kemijski i farmakološki heterogenu skupinu supstanci koje uzrokuju poremećaje percepcije (halucinacije) i mentalno stanje nalik psihozi. Moguća je pojava sinestezije osjeta, odnosno probuđivanja i miješanja svih osjeta nakon što je samo jedan osjet doista stimuliran (npr. čujemo boje, osjećamo zvukove itd.).

Iako ne izazivaju apstinencijske smetnje, ove supstance dovode i do promjena raspoloženja, poremećaja mišljenja i psihotičnih stanja. Također je povećana društvenost uz osjećaj blizine i povezanosti s drugim ljudima, stoga se ove supstance često nazivaju „klupskim drogama“. Osim supstanci koje se mogu pronaći u prirodi (npr. meskalin), također su prisutni polusintetski kao što je LSD i sintetski spojevi kao što je MDA.

LSD – nekad i danas

LSD (lizergid) pripada skupini derivata triptamina. Njegove učinke je slučajno otkrio švicarski kemičar Albert Hofmann. Međutim, tijekom pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća, LSD su u terapijske svrhe koristili brojni psihijatri za liječenje svojih bolesnika. No, rezultati liječenja nisu bili učinkoviti te je ovakvo terapijsko liječenje ukinuto.

U današnje vrijeme zlouporaba LSD-a je rekreativnog tipa i to u niskim dozama. Srećom, čini se da su se brojna iskustva i sve veće znanje o učincima droga proširili među ljudima te rezultirali smanjenim uzimanjem ove droge.

Claviceps purpurea ili Ipomoea purpurea

LSD-u slično halucinatorno djelovanje uzrokuju i sjemenke slaka Ipomoea purpurea, odnosno na engleskom “morning glory” jer sadrže LSD-u srodne tvari: lizergol, amid d-lizergične kiseline i amid d-izolizergične kiseline. Te sjemenke korištene su, a i danas se koriste, u nekim kulturama tijekom religijskih ceremonija.

Sukladno tome, Hoffman je šezdesetih godina identificirao psilocin i njegov fosfatni ester – psilocibin iz halucinogene gljive Psilocybe mexicana koju su američki Indijanci koristili u religijske svrhe i nazivali svetom ili magičnom. Specifično svojstvo te gljive je da mijenja boju klobuka ili stabljike u plavu ili plavozelenu uslijed dodirivanja ili pak od stajanja, a raste u podnožju drveća ili trulim panjevima.

LSD – nabava

LSD se proslavio zahvaljujući činjenici da se može proizvesti bez odličnog poznavanja kemije. Nažalost, upravo zbog toga je ova supstanca postala jedna od najpopularnijih i najprofitabilnijih droga današnjice čija je nabava postala lako dostupna i prisutna na raznim mjestima. 

Konzumacija LSD-a

LSD se prvenstveno unosi oralno i to u vidu tableta, želatine, natopljenog papira ili naljepnica, a osim toga možda se miješati s duhanom i pušiti ili pak unositi intravenski u vrlo malim količinama. Najčešće ga koriste odrasli u dobi između 18 i 25 godina starosti.

Posljedice konzumacije LSD-a

LSD je najsnažniji znani halucinogen te su čak i niske doze uzete peroralno dovoljne za uzrokovanje značajnog štetnog učinka. Dvostruko veća doza može uzrokovati halucinatorno stanje u trajanju i do 12 sati.

Dugotrajne posljedice konzumacije LSD-a uključuju povećani rizik razvoja psihoze, deluzije, paranoju, poremećaje raspoloženja te HPPD (stanje u kojem se osoba često prisjeća osjećaja i događaja iz prošlih tripova te koje može rezultirati anksioznošću).

S druge strane, posljedice mogu biti i prolazne i kratkotrajne, kao što su panični napadaji, strah, hladnoća, mučnina i povraćanje. 

Iako su mišljenja podijeljena, znanstveni nalazi pokazuju da se LSD ne smatra drogom koja izaziva psihičku ovisnost, a niti fizička ovisnost dosad nije zabilježena. No, to ne umanjuje štetnost i opasnost ove droge.

Zbog brze apsorpcije LSD-a kroz gastrointestinalni sustav, simptomi se javljaju unutar pola sata. Čak i učinci malih doza uzrokuju promjene autonomnog živčanog sustava te promjene raspoloženja.

Simptomi konzumacije LSD-a

Simptomi konzumacije ove droge su zaista različiti, ali oni najčešći su:

• pojačano znojenje,
• proširene zjenice,
• mučnina i povraćanje,
• proljev,
• gubitak apetita,
• nesanica,
• promjene raspoloženja,
• poremećaji percepcije,
• halucinacije,
• dezorijentacija,
• otežan i nejasan govor,
• tahikardija (ubrzan rad srca),
• povišeni krvni pritisak,
• midrijaza (povećanje zjenica),
• hipertermija.

Vizualni simptomi

Učinak LSD-a na percepciju takav je da dovodi do izobličenja podražaja iz okoline. Najčešće se javljaju vizualni simptomi, primjerice zamućeni vid, kao i promijenjen doživljaj dubine i daljine. Predmeti u okruženju mogu se doživjeti kao neobično intenzivni u boji, obliku i veličini.

Česte  su vidne, taktilne, okusne i olfaktorne halucinacije. Nakon euforičnog stanja karakteriziranog intenzivnom percepcijom te nakon prestanka toksičnih učinaka, realnost se često doživljava dosadnom i nezanimljivom.

Individualne razlike u doživljavanju simptoma

Iako neki dožive stanje uzbuđenja i aktivnosti, drugi mogu postati mirni, tihi i pasivni te se povlačiti iz okoline. Promjene raspoloženja variraju od anksioznosti do ekstaze, ali najčešće je opisivan osjećaj euforije sa simptomima uzbuđenosti. Također se mogu pojaviti psihoza, paranoidna stanja ili depresija.

LSD i shizofrenija

S obzirom na to da su simptomi LSD-a različiti kod mnogobrojnih korisnika, dugotrajna prisutnost određenih simptoma (npr. halucinacije) može ukazivati na razvoj određenih psihičkih bolesti koje su dotad bile zanemarene ili skrivene (npr. shizofrenija).

Međutim, ne postoji niti jedan medicinski dokaz koji potvrđuje činjenicu da LSD može izvorno izazvati shizofreniju upravo iz razloga jer simptomi ipak nakon nekog vremena nestanu ili ljudi prestanu konzumirati LSD, te su mišljenja oko takvih posljedica uglavnom podijeljena i previše subjektivna.

Stoga, ako je osoba u rizičnoj skupini onih koji mogu razviti shizofreniju, to će se vjerojatno dogoditi i bez konzumacije LSD-a, ali svakako puno brže i opasnije uz nju. 

Loš trip ili „bad trip“ iskustva

Loš trip opisuje stanje zastrašujućih iluzija i panike koje se može doživjeti umjesto ugodnih halucinacija i povišenih emocija. To iskustvo često prati strah od ludila. Spontano ponovno javljanje simptoma može se manifestirati u obliku blage konfuzije pa sve do ponavljanih pojava slika iz prethodnih stanja pod utjecajem LSD-a.

Liječenje od ovisnosti LSD-a

Konzumenti ove droge dolaze u kontakt sa zdravstvenom službom u slučaju akutnog predoziranja, paničnih reakcija za vrijeme intoksikacije ili zbog epizoda ponovnog proživljavanja prethodnih intoksikacija. Treba uzeti u obzir da je kod većine bolesnika praktički već došlo do potpune apsorpcije droge u trenutku kontakta s hitnom medicinskom službom.

Preporučuje se primjena antipsihotika zbog halucinacija i psihoze. Stavljanje bolesnika u zatamnjenu, mirnu i tihu prostoriju, kao i pomoć pri orijentiranju u vremenu i prostoru također pomaže pri smirivanju bolesnika kojem je potrebno osigurati skrb sve dok simptomi nestanu u potpunosti.

• droge
• halucinacije
• LSD
• ovisnost
• promjena raspoloženja
• psihologija
• tahikardija