Medicinski odobrava

Hrvoje Pinoza, dr. med.

Meningokokna sepsa – uzroci, simptomi i posljedice

Budite prvi i komentirajte!
5 min čitanja

Kristina Žuna

mag. ing. biotechn.

Meningokokna sepsa, meningokokna septikemija ili meningokokcemija je ozbiljna bolest uzrokovana bakterijom Neisseria meningitidis, koja se naziva još i meningokokom. Bakterija ulazi u krv gdje izaziva snažnu upalnu reakciju, a prenosi se kapljičnim putem.

U Hrvatskoj se godišnje registrira do 50 slučajeva meningokokne sepse, a stopa smrtnosti je 5 – 10%. Epidemije se najčešće pojavljuju u malim, zatvorenim zajednicama kao što su vrtići ili vojarne.

Meningitis je upala moždanih ovojnica, a meningokokna sepsa se može pojaviti u kombinaciji s meningitisom ili bez njegove pojave.

Meningokokna sepsa – uzroci

Meningokokna sepsa se pojavljuje u više skupina koji nisu karakteristični samo za jedno zemljopisno područje, a najčešće se pojavljuju zimi i u rano proljeće. To su:

skupina B – najčešća u Europi,
skupina A i C,
skupine X, Y, Z i W135.

Otprilike 1 od 10 ljudi u svom nosu ili ždrijelu nosi bakteriju Neisseria meningitidis bez primjetnih simptoma meningokokne sepse. Bakterija je okruglog oblika i otud joj naziv ‘kok’, ali ne može tvoriti spore što znači da bez nosioca ne može poživjeti dugo. Zbog toga se isključivo prenosi kapljičnim putem, odnosno:

kihanjem,
kašljanjem,
direktnim dodirom sline zaražene osobe.

Za prijenos ove bakterije ipak je potreban duži kontakt sa zaraženom osobom te se ne možete zaraziti udišući zrak gdje je zaražena osoba prije bila.

Osobe koje će se najprije zaraziti su:

osobe koje žive s oboljelom osobom,
osobe koje su često u direktnom kontaktu sa zaraženom osobom, kao što su npr. mladić i djevojka,
osobe koje su nosioci bakterije Neisseria meningitidis koju može aktivirati neki okidač poput infekcije gornjih dišnih puteva ili pada imuniteta.

Ljudi koji žive s pacijentima oboljelima od meningokokne sepse često podliježu profilaksi. To je tretman antimikrobnim lijekovima koji se propisuje u preventivnu svrhu i služi suzbijanju širenja infekcije.

Simptomi meningokokne sepse

Nakon što bakterija prodre u krv i ostala tkiva, bolest se širi brzo, s naglim pogoršavanjem stanja. Ispočetka nalikuju na tipične simptome za gripu, ali u roku nekoliko sati mogu biti smrtonosni.

Simptomi se razlikuju s obzirom na oblik bolesti, koja može biti meningokokna sepsa ili meningokokna septikemija.

Za meningokoknu sepsu moguće je inficiranje moždanih ovojnica – meningitis. Simptomi su:

visoka tjelesna temperatura,
glavobolja,
ukočeni vrat,
mučnina i povraćanje,
osjetljivost očiju na svjetlost ili fotofobija,
konfuzija.

Meningokokna septikemija ili meningokokcemija označava oštećenje krvnih žila koje uzrokuje unutarnja krvarenja u organizmu. Simptomi su:

visoka tjelesna temperatura,
umor,
hladni dlanovi i stopala,
povraćanje,
dijareja,
bol u mišićima, zglobovima, prsima i trbuhu,
u kasnijim fazama bolesti javljaju se i tamnoljubičasta točkasta krvarenja – petehije.

Petehije su točkasta krvarenja na koži koje nastaju kao posljedica meningokokne septikemije, a koje pritiskom na liječničkom pregledu ne nestaju.

Meningokokna sepsa kod djece – simptomi

Fulminantna meningokokna sepsa je najgori oblik ove bolesti, a označava brzo napredujuću meningokoknu sepsu. Najčešće se javlja kod malene djece, a stopa smrtnosti je veća od 95%.

Kod male djece se ne pojavljuju svi navedeni simptomi kao ukočenost vrata ili glavobolja. Bolest se kod novorođenčadi i djece može primijetiti po sljedećim simptomima:

iritabilnost,
povraćanje,
gubitak apetita,
gubitak osnovnih refleksa,
velike površine krvarenja,
pojava petehija.

Zbog brzog napredovanja bolesti, bitno je što prije otići liječniku pri prvoj pojavi simptoma. Također, liječniku je potrebno navesti i sve osobe koje su bile u kontaktu sa zaraženima.

Meningitis i osip – slike

Petehije, karakteristične za meningokoknu bolest, osnovni su znak da je bakterija inficirala krvne organe. Pri liječničkom pregledu važno je da se ne previdi nijedna površina na tijelu.

Petehije su vidljive na sljedećim slikama:

Meningokokna sepsa – dijagnoza

Meningokokna sepsa se po primitku u bolnicu dijagnosticira:

fizičkim pregledom – traženjem osipa,
krvnim testovima ili kompletnom krvnom slikom,
urinokulturom,
lumbalnom punkcijom – testiranjem cerebrospinalne tekućine,
testovima zgrušavanja krvi,
uzgajanjem i dokazivanjem odgovarajuće bakterijske kulture na hranjivim podlogama u laboratoriju.

Meningokokna sepsa – liječenje

Po dijagnozi meningokokne sepse, pacijent će odmah biti primljen u bolnicu, u jedinicu intenzivnog liječenja. Meningokokna bolest brzo napreduje s čestim komplikacijama te je stoga potrebno odmah pristupiti liječenju.

Infekcija bakterijom Neisseria meningitidis liječi se antibioticima širokog spektra čija primjena započinje trenutačno po dijagnozi. S obzirom na moguće komplikacije, pacijent će možda trebati i dodatni tretman:

pomoć kod disanja,
lijekove za krvni tlak,
transfuzija trombocita ili faktora zgrušavanja,
briga za kožna oštećenja.

Meningokokna sepsa – inkubacija

Preporučuje se izolacija pacijenta kroz prva 24 sata kako bi se izbjeglo širenje zaraze na druge.

Meningokokna sepsa – posljedice

Posljedice meningokokne sepse su ozbiljne i često neke od njih nije moguće izbjeći. To su:

gubitak udova zbog tromboze,
artritis,
upala srčane ovojnice,
koma,
gangrena,
miokarditis,
moždani udar,
gubitak sluha,
krvarenje u probavni trakt,
živčana disfunkcija,
Waterhouse-Friderichsenov sindrom – otkazivanje nadbubrežnih žlijezda,
smrt.

Bolje šanse za oporavak imaju pacijenti koji nisu iskusili komu ili stanje šoka tijekom liječenja. Oni se oporave većinom u potpunosti nakon primjene antibiotika. Također, bolji ishod imaju pacijenti koji pate od meningokokne sepse (5% stopa smrtnosti), nego od meningokokne septikemije (10 – 40% stopa smrtnosti).

Stopa smrtnosti kod djece je 8%, ovisno o brzini započinjanja tretmana antibioticima.

Meningokokna sepsa – prevencija

Bolest je moguće izbjeći primjenom sljedećih postupaka:

Profilaksom, odnosno primjenom antibiotika kod ljudi koji su bili u bliskom kontaktu sa zaraženim. Prepisuje se rifampicin kroz dvaput na dan u trajanju od 2 dana. Odrasli piju 600 mg, djeca 10 mg/kg, a bebe 5 mg/kg.
Cijepljenjem koje unatoč svemu još uvijek nije 100% učinkovito.
Održavanjem zdravlja i imuniteta, zdravom prehranom i vježbanjem.
Izbjegavanjem zaraženih osoba.

Meningokokna sepsa – cjepivo

Cijepljenje protiv meningokoka u Hrvatskoj nije obavezno. Kod nas je najčešći uzročnik meningokokne sepse meningokok tipa B, dok postojeća cjepiva štite protiv tipa A i C.

Stoga, cjepivo koje postoji, a koje štiti protiv tipa A i C neće djelovati zaštitno na skupinu uzročnika koji su najčešći uzročnici meningokokne sepse u Hrvatskoj.

Cjepivo koje djeluje protiv uzročnika skupine B dugo je godina bilo u ispitivačkoj fazi. Nije bilo načina za ispitivanje djelotvornosti na velikoj skupini ljudi jer je bolest relativno rijetka.

Godine 2013. cjepivo pod imenom Bexsero od Novartisa odobreno je u Velikoj Britaniji te ga je nakon toga odobrila i Europska unija. Cjepivo je namijenjeno cijepljenju dvomjesečnih beba. Ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju automatski su sva cjepiva s njihove liste odobrenih postala odobrena i kod nas.

Djeca se u Hrvatskoj mogu cijepiti protiv meningokoka skupine B samo na izričit zahtjev roditelja, koji sami moraju kupiti cjepivo. Potrebna je preporuka liječnika specijalista na temelju koje primarni pedijatar izdaje recept pomoću kojeg se cjepivo može uvesti.

Detaljne informacije o tom cjepivu pročitajte ovdje.

Ako uskoro posjećujete zemlju u kojoj se preporučuje cijepljenje protiv meningokoka skupine A i C, onda biste svakako trebali razmotriti opciju cijepljenja.

Moglo bi Vas zanimati: