Hornerov sindrom ili okulosimpatička pareza je neurološki sindrom nastao oštećenjem živčanog puta od središnjeg živčanog sustava do lica i oka na jednoj polovici glave. Posljedica je drugih medicinskih stanja poput moždanog udara, tumora ili ozljede kralježnične moždine, dok ponekad nema poznatog uzroka. Ne postoji ciljana terapija, ali liječenje osnovne bolesti može pomoći obnovi normalne funkcije živca.

Hornerov sindrom može se javiti u bilo kojem razdoblju života, a u 5% slučajeva prisutan je već od rođenja (kongenitalni Hornerov sindrom). Smatra se rijetkom bolešću.

Hornerov sindrom – uzroci

Kongenitalni oblici Hornerova sindroma mogu biti nasljedni u obitelji, ali kod većine oboljelih javlja se sporadično nakon oštećenja živaca koji prenose simpatička vlakna autonomnog živčanog sustava i kontroliraju nevoljne funkcije. Do tog dolazi zbog sljedećih uzroka:

• trauma (ozljeda živca tijekom teškog poroda, kirurškog zahvata ili slučajne nezgode),
• tumor,
• infarkt moždanog debla ili bilo kojeg dijela u središnjem živčanom sustavu koji sadrži simpatička živčana vlakna,
• oštećenja unutarnje karotidne arterije (disekcija, tromboza, aneurizma) što rezultira smanjenom opskrbom krvi,
• migrena.

Hornerov sindrom – simptomi

Simpatička vlakna koja izlaze iz središnjeg živčanog sustava upravljaju pojedinim funkcijama oka i lica te otud proizlaze simptomi kada su ti živci oštećeni, a pogađaju samo jednu stranu lica (unilateralno):

• ptoza (spuštanje gornje očne vjeđe),
• mioza (uska zjenica),
• anhidroza (smanjeno znojenje ili njegov izostanak na jednoj strani lica),
• anizokorija (razlika u veličini zjenica oba oka),
• zakašnjela dilatacija pogođene zjenice na podražaj svjetlom,
• heterokromija šarenice kod osoba koji imaju Hornerov sindrom prije 2. godine života (različita boja šarenica, zahvaćeno oko ima svijetliju šarenicu od zdravog oka),
• Harlekinov znak u novorođenčadi i djece (neravnomjerno crvenilo lica).

Ostali znakovi koji se mogu javljati i pomoći u lociranju uzroka Hornerovog sindroma:

• problemi s moždanim deblom: dvostruke slike, vrtoglavica, poremećaj ravnoteže;
• mijelinsko oštećenje cervikotorakalnog dijela kralježnice: obostrana ili jednostrana slabost, oštećenje osjetila, poremećaj kontrole nad probavom i mokrenjem;
• tumor u vrhu pluća: bol i/ili slabost u ruci zbog oštećenja brahijalnog živčanog spleta;
• disekcija unutrašnje karotidne arterije: glavobolja, bol u vratu.

Hornerov sindrom – dijagnoza

Osim općeg fizikalnog pregleda, liječnik će vas uputiti oftalmologu na testiranje zjenične reakcije.

Nakon toga, da bi se ustanovio uzrok i mjesto nastanka sindroma, potrebno je napraviti:

• magnetsku rezonanciju,
• ultrazvuk karotidnih arterija,
• rendgensku snimku prsnog koša ili
• CT.

Hornerov sindrom – liječenje

Ne postoji specifična terapija za Hornerov sindrom, ali on može nestati ili ublažiti se ako je moguće izliječiti njegov uzrok. U pojedinim slučajevima, poželjno je kirurški ukloniti leziju ili nastalu novotvorevinu, a zračenje i kemoterapija korisni su za pacijente sa zloćudnim tumorima.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Važna je rana dijagnoza

Utrnuli prsti česta su pojava, ali kada trebate otići liječniku?

• Tomislav Stanić
• 1 min čitanja

• hornerov sindrom
• okulosimpatička pareza
• oštećenje simpatikusa