Hepatalna ili portalna encefalopatija je bolest središnjeg živčanog sustava nastala zbog teškog oštećenja i zatajivanja jetre ili zbog razvoja tzv. porto-sistemskog šanta, odnosno kolateralnih krvožilnih puteva koji zaobilaze jetru zbog portalne hipertenzije (povišeni tlak u jetri).

Prezentira se širokim spektrom neuroloških i psihijatrijskih simptoma te takvi pacijenti obično nemaju dobru prognozu – smanjena kvaliteta života, kao i skraćen životni vijek zbog mogućih trajnih posljedica.

Hepatalna encefalopatija – uzroci

Klasificira se prema etiologiji po West Haven kriterijima u:

1. tip A – akutno zatajenje jetre,
2. tip B – posljedica porto-sistemskih šantova bez oštećenja jetre,
3. tip C – ciroza jetre i porto-sistemski šant.

U većini slučajeva nastaje tip C hepatalne encefalopatije, nakon dugog i kroničnog oštećivanja jetre, bilo to vanjskim čimbenicima (alkohol, droge, infekcija – hepatitis, paraziti…) ili autoimunim bolestima.

Hiperamonijemija

Jetra je primarni organ za razgradnju štetnih tvari u organizmu kako bi se pretvorili u oblike pogodne za izbacivanje van mokrenjem ili probavom. Ako nastupi njeno oštećenje, dolazi do zaobilaženja protoka tvari kroz jetreno tkivo te posljedično nakupljanje amonijaka u cirkulaciji zbog poremećene razgradnje dušikovih spojeva.

Razina amonijaka izmjerena u krvi bude značajno povišena, a amonijak prolazi kroz krvno-moždanu barijeru gdje potom stanice sintetiziraju glutamin koji uzrokuje promjene u mozgu nalik u Alzheimerovoj bolesti te oštećenje živčanih stanica.

Čimbenici koji mogu pokrenuti hepatalnu encefalopatiju kod osoba s već oštećenom jetrom:

• infekcija,
• krvarenje u probavnom sustavu,
• predoziranje diureticima,
• neravnoteža elektrolita,
• konstipacija ili zatvor,
• psihoaktivni lijekovi,
• dehidracija,
• nepažljiva prehrana s obzirom na primarnu bolest.

Hepatalna encefalopatija – simptomi

Nastala klinička slika posljedica je oštećenja mozga. Prema West Haven kriterijima bolest se dijeli u 4 faze ovisno o simptomima:

1. stupanj:
   – manjak pozornosti,
   – euforija ili anksioznost,
   – nemogućnost jednostavnih matematičkih operacija.
2. stupanj:
   – letargija ili apatija,
   – promjena osobnosti,
   – dezorijentacija u vremenu,
   – neprimjereno ponašanje
3. stupanj:
   – somnolencija i polu-stupor (pospanost iz koje je potrebna fizički podražaj da se osoba trgne),
   – zbunjenost,
   – dezorijentacija u vremenu i prostoru,
4. stupanj:
   – koma.

Dijagnoza

Dijagnoza hepatalne encefalopatije često se postavi tek nakon isključenja nekih drugih mogućih uzroka moždanog oštećenja.

U korist dijagnozi idu prethodno postojeća bolest jetre, klinička slika, mjerenje razine amonijaka u krvi te slikovne pretrage poput MR za odbacivanje neke druge bolesti mozga.
Nadalje, rade se neuropsihološka testiranja kako bi se utvrdio stupanj težine hepatalne encefalopatije.

Hepatalna encefalopatija – liječenje

Prva mjera je smirivanje akutnih promjena mentalnog statusa. Terapija je dosta ograničena i obično se koriste laktuloza i rifaksimin kojima je svrha smanjiti daljnju apsorpciju amonijaka iz crijeva (iz probavljene hrane) te sniziti proizvodnju amonijaka od strane bakterija u crijevima.

Osim toga, vrlo bitna je prehrana siromašna proteinima (smanjenje unosa mesnih proizvoda) i povećan unos tekućine te primjerena terapija laktulozom koja ima laksativna svojstva pa je potrebno pripaziti kako ne bi došlo do dehidracije i pogoršanja hepatalne encefalopatije.

Ponekad ne preostaje druga opcija, ali je najbolja, transplantacija jetre.

Prognoza bolesnika s hepatalnom encefalopatijom je neizvjesna jer ovisi o težini i mogućem ireverzibilnom oštećenju mozga, stoga je potrebna edukacija i potpora za pacijenta kao i njegovu obitelj.

• hepatalna encefalopatija

Učitaj više izvora