Kronična i recidivirajuća bolest

Čir na dvanaestercu (duodenalni ulkus): Četiri je puta češći od čira na želucu, a puknuće zahtijeva hitnu intervenciju! Evo kako ga prepoznati

2 komentara
5 min čitanja

Antonija Mišković

dr. med.

Čir na dvanaestercu, čir na dvanaesniku ili duodenalni ulkus je kronična i recidivirajuća bolest u kojoj zbog povećanja agresivnih faktora (želučane kiseline – HCl) nastaje ozljeda sluznice dvanaesnika.

Dvanaesnik (duodenum, dvanaesterac) je početni dio tankog crijeva koji se nastavlja na želudac. Želučana kiselina i enzim pepsin razgrađuju hranu u želucu (kiselina u želucu ima pH manji od 2).

Između želuca i duodenuma nalazi se prstenasti mišić (sfinkter pilorusa) koji sprječava prolazak hrane iz želuca u dvanaesnik prije nego što se probavi.

Prilikom prelaska himusa (hrane probavljene u želucu) u duodenum, himus se mora neutralizirati (jer bi prekiseli sadržaj oštetio tanko crijevo). Probavni sokovi gušterače spajaju se s kanalima žučovoda i ulijevaju u dvanaesnik kroz tanki otvor papilu Vateri. Probavni sokovi gušterače odgovorni su za neutralizaciju želučanog sadržaja.

Ulkusna bolest

Ulkus (vrijed, čir) je defekt sluznice koji se može javiti svugdje gdje postoji aktivnost želučane kiseline i pepsina:

čir na jednjaku
čir na želucu, želučani ulkus, peptički ulkus
čir na dvanaesniku, duodenalni ulkus, vrijed dvanaesnika
čir na proksimalnom jejunumu
čir na Meckelovom divertikulu.

Duodenalni ulkus je četiri puta češći od želučanog ulkusa.

Želučana kiselina i pepsin služe za razgradnju hrane, a želučana sluznica ima prirodne mehanizme obrane od navedenih tvari.

Ulkus nastaje kada dođe do poremećaja ravnoteže između agresivnih faktora i protekcije sluznice.

Jačanje agresivnih tvari i slabljenje protekcije sluznice probavne cijevi uzrokuju:

bakterija Helicobacter pylori
pušenje
alkohol
refluks duodeno-pankreatičnog sadržaja i žuči
ishemija
šok
nesteroidni protuupalni lijekovi (npr. brufen).

Čir na dvanaestercu – uzroci

Čir na dvanaestercu najčešće se nalazi do tri centimetra udaljen od pilorusa (spoja sa želucem). Čir na dvanaestercu obično je velik do jednog centimetra, okrugao je, ovalan ili nepravilnih rubova.

Rizični faktori za razvoj duodenalnog ulkusa su:

genetika (triput češći u osoba čiji rođaci u prvom koljenu imaju duodenalni ulkus)
bakterija Helicobacter pylori
lijekovi (aspirin, ibuprofen, diklofenak)
pušenje (smanjuje sekreciju probavnih sokova gušterače i neutralizaciju kiselog sadržaja iz želuca)
alkohol
kronično zatajenje bubrega
hiperparatireoza
ciroza jetre
policitemija vera
sistemna mastocitoza
kronična opstruktivna bolest pluća (KOPB)
psihološki činitelji (uzrujavanje, nervoza i stres).

Čir na dvanaestercu – simptomi

Mnogi pacijenti su asimptomatski (bez simptoma). Kod bolesnika koji imaju simptome, oni se pojavljuju periodično. Izmjenjuju se periodi sa simptomima i periodi bez simptoma koji puno duže traju.

Glavni simptom je epigastrična bol – bol u želucu, bol kao pečenje, ali i tupa, dosadna bol koja se može širiti lijevo i desno.

Bol u želucu kod duodenalnog ulkusa javlja se 90 minuta do tri sata od jela. Bol je provocirana glađu, a prestaje nakon jela (privremeno olakšanje).

Bolovi u želucu se često javljaju noću i bude pacijente iz sna.

Kako prepoznati čir na želucu? Usporedbe radi, bol zbog želučanog ulkusa se javlja rano nakon uzimanja hrane (45 minuta poslije) i hrana ne smiruje bol.

Ostali simptomi duodenalnog ulkusa su:

opstipacija
nadutost
malaksalost.

Čir na dvanaestercu – komplikacije

Erozija sluznice dvanaesnika može progredirati i uzrokovati sljedeće komplikacije:

gastrointestinalno krvarenje – krvarenje iz probavne cijevi; najčešća komplikacija; nastaje anemija sa simptomima slabosti, bljedila, hipotenzije i tahikardije; mogu se javiti krv u stolici (crna stolica, tamna stolica – melena) ili povraćanje krvi (hematemeza)
penetracija ulkusa – širenje ulkusa i zahvaćanje drugog organa, najčešće gušterače; simptom je promjena u karakteru bolova – bol postaje intenzivnija, dulje traje i često se širi u leđa
perforacija ulkusa (pucanje čira na dvanaestopalčanom crijevu) – prodor ulkusa u slobodnu trbušnu šupljinu, očituje se kao akutni abdomen (jaka bol u trbuhu, osjetljivost na dodir, mučnina, povraćanje, prestanak crijevne peristaltike) i hitno je kirurško stanje; puknuti čir zahtijeva hitnu operaciju
zaprjeka u pražnjenju želuca (stenoza) – uzrokuje mučninu i povraćanje
maligna transformacija – pretvorba ulkusa u rak je moguća; zato je nužno napraviti biopsiju svake sumnjive lezije da se histološki pregleda.

Čir na dvanaestercu – dijagnoza

Anamnezom i fizikalnim pregledom može se postaviti sumnja na ulkusnu bolest, ali jedini sigurni dokaz bolesti je endoskopija – ezofagogastroduodenoskopija, tzv. gastroskopija.

Laboratorijske pretrage mogu eventualno govoriti u prilog anemije ako je došlo do krvarenja iz ulkusa, ali svakako nisu dokaz bolesti, već postavljaju sumnju na ulkusnu bolest.

Gastroskopija je endoskopska pretraga kojom se s optičkim, savitljivim instrumentom (gastroskop) pregledava unutrašnjost jednjaka, želuca i dvanaesnika. Na vrhu instrumenta je kamera i liječnik u stvarnom vremenu gleda unutrašnjost crijeva na ekranu.

Gastroskopija svakako nije ugodna, ali je neophodna. Važnost gastroskopije leži u činjenici da je tijekom pretrage moguće obaviti biopsiju sluznice probavnog sustava (bez potrebe za operativnim zahvatom).

Ako je nemoguće izvesti gastroskopiju, radi se radiološko snimanje probavne cijevi s kontrastom (barijevom kašom).

Za dijagnozu infekcije Helicobacter pylori rade se brzi test ureaze, histologija, serologija, ureja izdisajni test ili kultura tkiva.

Čir na dvanaestercu – liječenje

U liječenju ulkusne bolesti provode se eradikacija bakterije Helicobacter pylori, antiulkusni lijekovi ili endoskopsko liječenje ulkusa. Kirurško liječenje ulkusne bolesti (čir na želucu – operacija) rezervirano je za komplikacije ulkusne bolesti.

Izbjegavanje protuupalnih lijekova katkad nije moguće (npr. brufen za artritis ili aspirin za prevenciju novog srčanog udara). Tada se u startu uz terapiju protuupalnim lijekovima koriste i antiulkusni lijekovi kako bi se prevenirao mogući nastanak vrijeda.

Eradikacija Helicobacter pylori

Eradikacija Helicobacter pylori se provodi trojnom terapijom – kombinacija dvaju antibiotika (npr. amoksicilin, metronidazol, azitromicin, tetraciklin, doksiciklin) i inhibitora protonske pumpe (IPP, npr. pantoprazol). Najčešće se primjenjuje sedmodnevna terapija.

Nakon provedene prve terapije provjerava se uspješnost liječenja izdisajnim testom ureje 5 – 6 tjedana nakon završetka terapije. Ako je bakterija još uvijek prisutna, provodi se još jedna tura lijekova uz promjenu antibiotika. Ponovno se provjerava uspješnost terapije te, ako je potrebno, provodi se i treća kura liječenja.

Nakon antimikrobne terapije još 2 – 6 tjedana se nastavlja s inhibitorima protonske pumpe (IPP).

Antiulkusni lijekovi – lijek za želudac

Postoji nekoliko skupina antiulkusnih lijekova:

antacidi – kemijskim putem ublažavaju želučanu kiselinu
blokatori H2 receptora – blokiraju histaminske receptore i smanjuju lučenje želučane kiseline, npr. ranitidin
inhibitori protonske pumpe (IPP) – blokiraju lučenje želučane kiseline, npr. pantoprazol.

Čir na dvanaestercu – prehrana (ulkusna dijeta)

Osnova dijeta kod čira na dvanaestercu uključuje smanjenje ili potpuno izbacivanje namirnica koje mogu izazvati iritaciju želuca i prekomjerno lučenje želučane kiseline.

Ulkusna dijeta korisna je osobama koje pate od sljedećih bolesti:

žgaravica, gastroezofagealni refluks (GERB)
čir na jednjaku
upala jednjaka, ezofagitis
čir na želucu, želučani ulkus, peptički ulkus
čir na dvanaesniku, duodenalni ulkus
kronični gastritis.

Kada je u pitanju čir na dvanaestercu, prirodni lijekovi ne postoje u doslovnom smislu, ali možete slijedite sljedeće savjete:

dobro prožvačite svaki zalogaj
jedite polako
sjedite uspravno dok jedete
nemojte jesti minimalno tri sata prije spavanja
smanjite unos kofeina
smanjite unos soli i šećera
smanjite unos grickalica (čips, kokice)
smanjite unos citrusa, proizvoda od rajčice i čokolade
izbjegavajte gazirana pića
izbjegavajte jake začine (češnjak, čili, crvena paprika)
izbjegavajte alkohol
potražite pomoć za prestanak pušenja
uzimajte lijekove po preporukama liječnika.

Danas više nema strogih preporuka za uzimanje određenih namirnica jer svaka osoba drugačije reagira na određenu hranu. Najbolji savjet je jesti ono što vam najviše odgovara prema vlastitom iskustvu.

Pročitajte i ove članke: