Iridociklitis – tipovi, uzroci, liječenje i posljedice

Budite prvi i komentirajte!
4 min čitanja

Mihaela Mihalec

Iridociklitis (eng. iridocyclitis) ili prednji uveitis je upala šarenice i zrakastog (cilijarnog) tijela.

Ozljeda (trauma) oka, reumatoidni artritis, kolagenoza (upalne bolesti vezivnog tkiva) i neke vrste zaraza (tuberkuloza, sarkoidoza, sifilis) utječu na razvoj iridociklitisa.

Uzroci iridociklitisa mogu biti i autoimune bolesti (40% osoba koje imaju iridociklitis imaju i neku autoimunu bolest), kronična sepsa, puknuti zub, kao i posljedica nekog operativnog zahvata.

Posttraumatski iridociklitis je upalna reakcija žilnice i šarenice oka, koja se u pravilu razvija 3 dana nakon tupe ozljede oka.

Uglavnom se javljaju sljedeći simptomi:

suzenje oka,
pulsirajuća bol,
crvenilo,
fotofobija,
zamućenje vida.

Iridociklitis – tipovi

Uveitis je pojam koji označava upalu cijelog oka, odnosno upala srednje ovojnice oka – uveje, a koja se sastoji od šarenice, zrakastog tijela i žilnice.

Iridociklitis se odnosi na upalu samo prednjeg dijela, odnosno upalu šarenice i zrakastog tijela oka.

Iridociklitis ima nekoliko oblika, a to su:

Akutni iridociklitis – javlja se iznenada i traje do otprilike 6 tjedana. Karakteriziraju ga simptomi kao što su: jaka bol u očima, moguća popratna glavobolja, suzenje i fotofobija. Kod akutnog iridociklitisa smanjena je oštrina vida (javlja se zamućeni vid), a kod subakutnih oblika postoje svi simptomi kao i kod akutnog, ali su znatno manjeg intenziteta.
Kronični iridociklitis – traje duže od 8 tjedana, a često nema simptome. S ovim tipom iridociklitisa povezane su bolesti kao što su upalna bolest crijeva, sifilis, ankilozantni spondilitis i Reiterov sindrom. U ovom slučaju upala je samo simptom neke od primarnih bolesti.
Egzogeni iridociklitis (vanjski uzročnici) – javlja se zbog loše provedenih kirurških zahvata ili kod vanjskih ozljeda (traume vanjske očne ovojnice). Ozljede su obično prouzročene stranim tijelom (perforacija).
Endogeni iridociklitis (unutarnji uzročnici) – uzročnici iz oboljelog žarišta u organizmu dolaze u šarenicu i zrakasto tijelo. To su najčešće bakterije: Mycobacterium tuberculosis, Spirohete, Gonokoki, brucele; te virusi influenzae i mumpsa, streptokoki i stafilokoki.

Iridociklitis – uzroci

Srednja očna ovojnica (ili uvea) opskrbljuje oko nutrijentima i kisikom, a šarenica i cilijarno tijelo sudjeluju u stvaranju tekućine i kontroliraju pokrete oka. Šarenica i cilijarno tijelo dijelovi su prednje strane oka, dok se žilnica nalazi sa stražnje strane.

Kod ove bolesti, upala se javlja u šarenici i cilijarnom tijelu, odnosno prednjim dijelovima oka.

Zbog svog fizičkog kontakta sa žilnicom, paralelno s upalama uveje često se razvija upala (ili samo reakcija) unutarnje očne ovojnice, tj. mrežnice oka (retine).

Uzroci iridociklitisa su:

Egzogeni uzroci (npr. izloženost kemikalijama) – kada su oči izravno izložene kemikalijama postoji velika vjerojatnost nastanka iridociklitisa. Suzavac je opasan za zdravlje očiju i može uzrokovati iridociklitis. Također, uzročnici iz okoline koji u oko ulaze nakon povrede ili putem stranog tijela.
Infekcija oka mikroorganizmima – virusna, bakterijska, parazitska ili gljivična infekcija oka mogu uzrokovati iridociklitis, odnosno utječu na zjenicu i kvare vid.
Smanjeni imunitet i fizički umor – također predstavljaju rizik za nastanak bolesti.
Neinfektivni uzroci – bolest se javlja s bolestima drugih tkiva i organa (ankilozantni spondilitis, psorijaza, juvenilni reumatoidni artritis, sarkoidoza).

Iridociklitis – liječenje

Liječenje iridociklitisa traje nekoliko mjeseci, a uključuje:

Korištenje steroidnih kapi za oči (primjerice Efflumidex kapi za oči) koje olakšavaju bol, liječe upalu i smanjuju proširenje zjenice. Ako je kod osobe prisutna fotofobija, preporučuje se korištenje tamnih naočala za olakšavanje svakodnevnih aktivnosti.
Atropin kapi za oči i skopolamin hidrobromid (djeluje kao midrijatik – proširuje zjenicu).
Antibiotike – kod zaraze i upale bakterijama.
Citostatike.
Antiflogistike – sredstva koja smanjuju upalnu reakciju.
Kortikosteroide – npr. 1%-tni prednizolon acetat 4 do 8 puta dnevno.

Liječenje iridociklitisa može imati endogene uzroke kao što su dijabetes, reumatizam, tuberkuloza i druge uzroke koji se moraju otkriti prije samog odabira pristupa liječenja. Prvo se treba liječiti primarna bolest, odnosno uzročnik, a zatim iridociklitis kao simptom; jer se inače bolest može vratiti.

Iridociklitis – posljedice

Ako se iridociklitis ne liječi, mogu se javiti posljedice. Vid se može trajno oštetiti.

Može se pojaviti i:

sekundarni glaukom (povišen očni tlak zbog začepljenja struktura u kanalu koji odvodi očnu vodicu),
siva mrena ili katarakta (zamućenje očne leće),
atrofija očne jabučice,
smanjenje oštrine vida,
u najgorem slučaju, sljepoća.

Iridociklitis – prognoza

Ako se osoba liječi od iridociklitisa, uspješno će se oporaviti bez posljedica ili komplikacija. Ipak, moguće je da iridociklitis recidivira pa se preporučuju kontrole kod oftalmologa svakih 3 mjeseca.

U 60% slučajeva posljedica je druge (neke primarne) bolesti pa je prvo potrebno liječiti primarni uzrok, a zatim iridociklitis kao simptom.

Kronični iridociklitis s vremenom oslabljuje vid – vid je sve “zamućeniji”.

Iridociklitis – prevencija

Iridociklitis je često simptom ili posljedica drugih bolesti. Potrebno je posjetiti oftalmologa koji će spriječiti daljnje komplikacije i nastanak glaukoma, katarakta i sljepoće.

Kako bi se spriječio iridociklitis, preporučuje se:

izliječiti virusne ili bakterijske infekcije koje potiču nastanak iridociklitisa,
posjetiti oftalmologa kada primijetite simptome iridociklitisa,
pripaziti da ne ozlijedite oko.

Uveitis

Uveitis je upala srednje ovojnice oka – a koja se sastoji od šarenice, zrakastog (cilijarnog) tijela i žilnice.

Najčešći oblik uveitisa je upala šarenice, što se naziva iritis.

Iritis i iridociklitis bolesti su prednjeg uveitisa jer zahvaćaju prednji dio oka.

Infekcije, ozljede i autoimune bolesti mogu biti povezane s razvojem uveitisa.

Simptomi uveitisa su:

crvene oči,
bol u očima,
fotofobija (osjetljivost na svjetlo),
zamagljen vid,
smanjena vizija,
nagla pojava bjelkastih područja/točaka unutar oka, koja se nalaze ispred donjeg dijela šarenice.

Prema mjestu nastanka razlikujemo:

Prednji uveitis – zahvaća prednji dio cilijarnog tijela i šarenicu, a ima simptome kao što su bol, crvenilo, fotofobija, slabljenje vida, hiperemija spojnice.
Srednji uveitis – zahvaća prednji dio retine i stražnji dio cilijarnog tijela, a karakterizira ga oslabljeni vid.
Stražnji uveitis – zahvaća stražnji dio mrežnice i žilnice. Karakteriziraju ga simptomi kao što su slabljenje vida, žuto bijele promjene na mrežnici, vaskulitis mrežnice i pahuljica u vidnome polju.

Uveitis se liječi pomoću: