Vegetarijanstvo – odnos prema okolini i moć pozitivnog primjera

vegetarijanci

Prije nekoliko dana, na jednom od vegetarijanskih foruma na Facebooku pokrenuta je rasprava o tome što se može učiniti da ljudi koji jedu meso promijene svoje mišljenje i počnu mijenjati svoje navike. Rasprava je krenula u različitim pravcima, a meni je dala inspiraciju za temu za moju novu kolumnu.

Naime, kako sam već pisala i ranije, prirodno je da želimo dobro za svoje najbliže i da želimo s njima podijeliti svoja iskustva. Mnogi od nas su imali priliku da svojim prijateljima govore kako je vegetarijanstvo najbolja stvar na svijetu, kako je vegetarijanska hrana dobra za zdravlje, kako se tako pošteđuju životinje, smanjuje agresivnost u svijetu i čuva okolina, kako je to način da se smanji ili potpuno iščezne glad na svijetu.

To je unutarnji poriv koji svatko od nas ima – da podijelimo sreću, dobre stvari i navike s ljudima koje volimo i do kojih nam je stalo. No, često se ova želja može pretvoriti u žustru raspravu, osudu, prijezir pa i mržnju! I to nije dobro, kako za nas, tako i za čovječanstvo.

U svijetu kojemu treba ljubav, nema mjesta za osudu!

Ako niste odrasli u obitelji koja se hrani vegetarijanski, onda ste u nekom razdoblju svog života morali odgovarati na pitanja prijatelja i obitelji, poput onih „kako ćeš preživjeti bez mesa?“. Sada mi to djeluje smiješno, no trebale su godine da moja obitelj i prijatelji prihvate da sam ja vegetarijanka i da nauče što ja jedem, a što ne i da shvate zašto ne jedem meso, a i da steknu vjeru da mogu živjeti bez mesa.

Nerijetko smo u iskušenju da krivimo „njih“ jer nas ne mogu razumjeti,  jer „ne znaju“ i još mnogo „jer“. No, prije nego se upustimo u raspravu ili u mislima osudimo ljude iz naše okoline koji nas ne razumiju, ili nam se čak podsmjehuju ili nas kritiziraju, pokušajmo ih razumjeti.

Živimo u zemlji u kojoj je meso sastavni način života već stoljećima unazad. Meso je simbol bogatstva, prestiža, zdravlja, religijskih običaja, sreće, snage i vitalnosti. Ako razmislimo o tradiciji i običajima, možemo vidjeti da kada se nekome ženi sin, udaje kćerka, slavi Božić, Bajram, pa i prvi maj, ponos i simbol sreće i slave je upravo – pečenje.

Istina je da naše bake i djedovi i njihovi preci nisu jeli meso ni blizu u ovoj količini u kojoj ljudi danas jedu u našim krajevima. Meso nije bilo dostupno u supermarketima i mesnicama i trebalo je prvo uzgojiti prase, tele, janje, pa ga onda pojesti, a to je tražilo i vrijeme i dosta stočne hrane. No, taj osjećaj slave i sreće uz tradiciju klanja životinja i jedenja mesa ostao je i danas prisutan. Moj pokojni otac nije, niti mislim da bi ikada mogao, zamisliti Božić bez pečenice.

S druge strane, kada sam ja otišla u Indiju, nitko me nije čudno gledao kada bih rekla da sam vegetarijanka – za njih je to sasvim normalno! Nijedno tradicionalno jelo za vjerske hinduističke praznike ne sadrži meso. Na svakom uglu nalaze se vegetarijanski restorani i slastičarnice s desetinama vrsta slatkiša i kolača na bazi mlijeka, kokosa, pistacija, indijskih oraha… sve bez jaja. Kada dolaze gosti, najveća čast je napraviti za njih puri (beskvasni kruh pržen u ulju) i povrće! Za ljude u Indiji, to je način života.

U našoj sredini, vegetarijanstvo se kosi s tradicijom, običajima, načinom života. Kada meni dolaze gosti, ja napravim povrće i poslužim desert s voćem, no moja mama još uvijek ne može zamisliti da poslužuje goste bez mesa.

Naime, to bi značilo da ona goste ne cijeni dovoljno ili da je kuća siromašna pa da nemaju za meso. S druge strane, meni je najveća čast kada mi netko posluži voće i povrće. To ne znači da su moji roditelji loši ljudi, da su grešni, podli. Oni su jednostavno tako naučili. Tata mi je nedavno preminuo i to zbog bolesti koju je mogao lako izliječiti vegetarijanskom prehranom, no to je za njega bilo nezamislivo. To je za njega značilo – ne živjeti. I ma koliko me boljelo srce za njim, ja ga ne osuđujem. On nije bio spreman prihvatiti drugačije.

Kažu da kada je učenik spreman, dolazi učitelj! Svatko je od nas prešao svoj put i došao do točke u vremenu i prostoru kada je bio spreman – prihvatiti drugačije.

Kao što je rekla jedna od sudionica rasprave (Jasmina) u grupi „ljudi nisu loši, samo prave drugačije izbore od nas!“

Biti vegetarijanac u našem podneblju znači svakodnevno se susretati s pitanjima i kritikama,  no znajte jedno – to što nam roditelji, prijatelji, pa i doktori govore da ćemo umrijeti bez mesa, da se bez mesa ne može živjeti, da ćemo se razboljeti, da MORAMO jesti meso, to nam govore iz istih onih razloga iz kojih im mi govorimo da meso ne bi trebalo jesti! Jer nam žele dobro.

Meni je trebalo dosta vremena da ovo shvatim, u početku sam bila ogorčena na takve kritike, komentare, no kada mi je doktor (i to poznat kao dobar u svojoj struci) rekao kako ću dobiti neizlječivu bolest krvi, kako ću se razboljeti, kako ću na koncu i umrijeti te kako sebi činim štetu, shvatila sam jednu stvar – on želi meni (kao i svim svojim pacijentima) pomoći, kao i moji roditelji, obitelj, prijatelji: žele mi pomoći, strah ih je da mi se ne dogodi nešto loše!

Njih su (kao i neke od nas) od djetinjstva učili da ćemo biti jaki, zdravi i dugovječni ako budemo jeli meso! Oni se plaše zbog nas. To što nisu spremni poslušati naše argumente i da krenu i oni istim putem, znači da jednostavno – nisu spremni!  A, ako nekada budu, tu smo mi da im budemo učitelji!

Do tada, možemo im dati samo pozitivan primjer. Najljepša stvar koju možemo za njih učiniti je skuhati im ukusno vegetarijansko jelo, koje smo za njih s ljubavlju napravili. Većina mojih prijatelja i članova obitelji zavoljela je vegetarijanska jela toliko da sada i sami kuhaju puno jela s povrćem, traže od mene recepte, prate moj blog, dok su konzumaciju mesa znatno smanjili. Primijetili su da im se popravila probava, vitaminsko-mineralni status, koža i kosa dobile sjaj, a neke zdravstvene tegobe olakšale. Ja sretna! Dvije moje prijateljice se sada hrane vegetarijanski. One su bile spremne, a ja sam bila sretna da im budem učiteljica. 🙂

Ovo mi je bila do sada najduža kolumna i premda sam jedan ispit daleko od diplome na novinarstvu, mislim da mi je ovo najduži tekst za objavu koji sam napisala. Hvala grupi „Vegetarijanci i vegani“  na inspiraciji i svima vama koji pratite moj blog i dajete mi inspiraciju da kreiram nove recepte i dijelim ih s vama. 🙂

I za kraj, dijelim s vama nekoliko pozitivnih primjera ljudi koji su moja inspiracija!

„Prva dama“ je Annete Larkins, 72-godišnjakinja koja izgleda i osjeća se kao da je 42-godišnjakinja. 🙂 Hrani se vegetarijanski od svoje 25-e godine.

Druga dama je Mimi Kirk, također 72-godišnjakinja i vegetarijanka od ranih dvadesetih godina života, koja je nedavno proglašena za „Najseksi vegetarijanku stariju od 50 godina“ od strane PETA-e. 🙂

Treća dama je pokojna Hedda Bolgar, psihologinja i psihoanalitičarka, koja je doživjela 103. godinu te je do svoje smrti radila s pacijentima (četiri dana u tjednu) i podučavala mlade psihologe. Bila je vegetarijanka cijeloga života i govorila je da vjeruje da je to, uz dobru genetiku, razlog njene dugovječnosti (njena majka, također vegetarijanka, umrla je u devedesetim godinama).

Toliko od mene za danas. 🙂 Uživajte i kuhajte vama dragim ljudima. Hrana je ljubav i nikada ne znate kada će baš taj zalogaj kod nekoga pobuditi iskru.

S ljubavlju, Danijela.

Članak uređen:

Saznajte više o vegetarijanstvu u sljedećim tekstovima:

Ocijenite članak

5 / 5   1

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Vegetarijanstvo – odnos prema okolini i moć pozitivnog primjera

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje
  1. U potpunosti se slazem sa vama jer u poslednje vreme sve vise i vise se srećem sa istim “problemom” ali vec polako se navikavam . Verujen da će vreme i moja odlučnost pokazati da moraju da prihvate i drukacije razmisljanje. Hvala vam za recepte i želim vam sve najbolje , bog 😉

  2. Postovana, pratim vase kolumne redovno, nekada smo kontaktirale i preko Facebook profila. na ovu temu zelim da vam kazem svoje iskustvo. Iz zdravstvenih razloga sam postala vegetarijanac. Sada sam sretna, zadovoljna i zdrava. A prije sam bila polu-ziva, bez volje za bilo cim, pa ni jelom. Moji ukucani prihvatili su da jedu hranu kojom se ja hranim uz naravno dodatak mesa. A sto se tice slatkisa, obozavaju moje voce kao desert na sve nacine pripremljeno. Smatram da se nista ne moze na silu nametnuti. Svaki pojedinac koji se predijeli da postane vegetarijanac, mora da bude istrajan, da ne podlijeze pritiscima okoline. S vremenom ce ukucani, pa i ostalo drustvo, prihvatiti to i uvijek imati nesto i za vas na trpezi. Pored toga, doci cete u situaciju da nece pojesti kolac, nego neko voce kojim se vi sladite, pa cete prestati i praviti slatkise. A mesa ce na meniju biti sve manje, jer ga nece imati ko jesti. Tako se kod mene desilo u kuci. i sretna sam, mada ima tu jos mnogo stvari za ispravku. Zelim vam sretan zivot!