Što je GMO hrana – učinci na zdravlje?

genetska-modifikacija

GMO hrana u Hrvatskoj?

Bitno je istaknuti da Hrvatska nema istu politiku o GMO-u kao što to imaju Sjedinjene Američke Države, iako se u medijima često znaju naći zbunjujuće informacije.

Europska Unija ima puno strože zakone o GMO-u od SAD-a, a njima je podlegla i Hrvatska pri pripremama za učlanjenje te je postojeći zakon o GMO-u tada drugi put izmijenjen. Također, Europska Unija ostavlja svim svojim članicama na pravo da same odluče hoće li uvoziti i/ili uzgajati GMO usjeve i u kojoj mjeri, tako da ako se primjerice u Španjolskoj uzgajaju GMO usjevi, to ne znači da se uzgajaju i u Hrvatskoj.

GMO namirnice se odavno uvoze u Hrvatsku, ali je uzgoj GMO usjeva u Hrvatskoj strogo zabranjen. Svaki proizvod koji sadrži GMO u udjelu većem od 0,9% mora biti jasno označen kao GMO.

Brojka od 0,9% je donesena kao kompromis između proizvođača i regulatornih tijela, i u nekim sastavima može značiti veći udio nego što to na prvu zvuči. 0,9% GMO u udjelu neke hrane se smatra tehnološkom kontaminacijom, jer će se danas u proizvodima poput GM kukuruza i soje naći određeni postotak GMO-a i rijetke su namirnice koje ga nemaju nimalo.

Zakon o GMO-u je u Hrvatskoj donesen 20.5.2005. godine te nadopunjen dva puta, 30.10.2009. i 22.2.2013. godine, i glasi približno ovako: “Genetski modificiran organizam je organizam, uz iznimku ljudskih bića, u kojem je genetski materijal izmijenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem, parenjem i/ili prirodnom rekombinacijom.

Ovaj zakon sagledava način na koji je genetski modificiran organizam dobiven, ali ne uzima u obzir njegova konačna dobivena svojstva. S obzirom na to da se ovaj zakon obazire samo na tehnologiju kojom je GMO proizvod dobiven, njegove odredbe ne primjenjuju se na proizvode koji su dobiveni tehnikama mutageneze ili fuzije stanica.

Čitav zakon o GMO-u se može pročitati ovdje.

Nadležne institucije za GMO u Hrvatskoj

Da bi se u Hrvatskoj dobila dozvola za korištenje GMO-a, potrebno ju je tražiti od nadležnih institucija za zdravstvo, kao što je Ministarstvo zdravstva. U Europi je nadležna institucija Europska agencija za sigurnost hrane i lijekova (EFSA).

Od 12. ožujka 2018. godine referentnim laboratorijem za GMO je proglašen Odsjek za GMO i procjenu rizika, Službe za zdravstvenu ekologiju, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a referentnim laboratorijem će ostati do 12. ožujka 2020. godine.

Osim tog laboratorija postoji još i službeni laboratorij za kontrolu GMO-a, a od 28. veljače 2017. godine je to Laboratorij za ispitivanje sjemena pri Zavodu za sjemenarstvo i rasadničarstvo, Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo u Osijeku.

Laboratorij za ispitivanje GMO-a, Odjela za molekularnu dijagnostiku, tvrtke Euroinspekt Croatiakontrola d.o.o. je ovlašten za ispitivanje, kontrolu i praćenje GMO-a i proizvoda koji sadrže i/ili se sastoje ili potječu od GMO-a na području Republike Hrvatske.

Prema monitoringu GMO-a u Hrvatskoj u 2016. godini, koje provodi Ministarstvo zdravstva, niti u jednom od 129 analiziranih uzoraka hrane koju se testiralo na GMO nije utvrđeno prisustvo GMO-a.

Uzorci su uzimani u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu, Šibeniku i u Novskoj, i to dodaci prehrani (sportska hrana, obogaćena hrana i dijetalni proizvodi, vitamini i minerali na bazi biljnih proteina), mesni proizvodi (obarene kobasice, hrenovke, paštete), pšenični proizvodi, sojini proizvodi (faširanci, ljuspice, brašna i zrna), kukuruzni proizvodi, riža i plodovi papaje“, ističe Bojana Mrvoš Pavić za riječki portal Novi List.

Međutim, sanitarna kontrola, koja se provodi svake godine na više od 200 proizvoda u našim trgovinama, pokazuje da GM sadržaj postoji u barem 10 do 20% ukupnih hranidbenih proizvoda u Hrvatskoj, ali u dozvoljenim granicama koje se ne moraju posebno naznačiti.

Svi navedeni podaci su također javno dostupni na stranicama Ministarstva zdravstva koje možete pogledati ovdje.

gmo kukuruz
Foto: Pexels

GMO hrana – kako prepoznati?

Kao što je već rečeno, u Hrvatskoj se svaki prehrambeni proizvod, koji sadrži više od 0,9 % GM sadržaja u svom sastavu, mora jasno označiti na pakiranju i deklaraciji.

Međutim, još je nejasno zašto se i kako bi se trebala označavati hrana životinjskog porijekla, od životinja koje su se hranile GM stočnom hranom. Zbog zaštite potrošača i samog tržišta, trebala bi postojati regulativa kojom bi se takvo meso i mesni proizvodi dodatno označili.

U deset država Europske Unije postoje i jasne smjernice za označavanje GMO free (bez GMO-a) hrane. U Hrvatskoj, GMO free certifikat se dobije prema austrijskim smjernicama i standardu kodeksa za definiranje GMO free hrane, a trenutno ga posjeduju samo:

  • Cekin svježa piletina,
  • Vindijina tvornica stočne hrane Blagodar.

U Sjedinjenim Američkim Državama vladaju drukčija pravila, gdje se GM prehrambeni proizvodi trenutno ne trebaju označavati i puno ih je teže raspoznati. Ta odluka se opravdava činjenicom da sve GMO namirnice podilaze svim istim regulacijskim prohtjevima Američke agencije za hranu i lijekove kao ostala hrana te se ne trebaju dodatno isticati.

Prema odredbama Američke agencije za hranu i lijekove, GM hrana se treba isticati jedino ako je po sastavu bitno drukčija od originalne verzije. Tako se primjerice GM sojino ulje s više oleinske kiseline nego obično sojino ulje označava kao “sojino ulje s povišenom koncentracijom oleinske kiseline”, ističu nutricionisti s medicinskog portala Medical News Today.

Međutim, nešto što će se početi primjenjivati od 1.1.2020. godine je odredba prema kojoj će se sva hrana koja sadrži GM sadržaj u svom sastavu morati deklarirati kao “hrana dobivena bioinženjeringom”. To je svakako napredak, posebno u očima potrošača koji se godinama bore za jasno deklariran sadržaj hrane koja se nalazi na tržištu.

GMO hrana – zaključak

GM hrana svakako nailazi na mnogo predrasuda i skepticizma od strane znanstvene zajednice i velikog dijela potrošača, i to s pravom. To je relativno nova tehnologija, iako se u određenim oblicima koristi već tisućama godina, i stoga nailazi na mnoge prepreke.

Još uvijek nije dokazano da bi GM hrana mogla dugoročno štetiti ljudskom (i drugim) organizmima, ali nije dokazano ni suprotno. Svakako je potrebno provesti još mnogo istraživanja, ali treba proći i nešto više vremena da bi se dugoročni učinci na ljudima uopće mogli zapaziti.

Nažalost, GM usjevi, a najviše soja i kukuruz tvrtke Monsanto, su u većem dijelu povezani isključivo s upotrebom herbicida poput glifosata i atrazina, koji čine veliku štetu poljoprivredi, okolišu i ljudskom zdravlju. Treba naći nova rješenja za zaštitu biljaka od pošasti poput korova i insekata, ali veliki monopol na tržištu drže upravo tvrtke koje proizvode te herbicide i GM sjeme koje traži upotrebu tih herbicida. Nekad je važnije kolanje novca, nego zdravlje ljudi i planeta Zemlje, pa je teško postići kompromis između dobrobiti GMO proizvoda zbog kojih su i osmišljeni te profitabilnosti.

Također, u budućnosti ćemo trebati nešto novo kako bismo riješili problem prehranjivanja velike ljudske populacije, bilo to poboljšano korištenje GMO-a ili tehnologija dobivanja mesa iz matičnih stanica, ili pak neke nove i još neosmišljene tehnologije.

herbicidi
Foto: Pexels

Odgovornost pada na znanstvenike, ali i na potrošače, jer takve nove tehnologije treba pratiti adekvatno zakonodavstvo koje uvjetuje precizno deklariranje onoga što konzumiramo i kontrolu distribucije takvih proizvoda na tržištu. Svaki dan se rađaju nove tehnologije, a zakonodavstvo ih sporije prati, što može uzrokovati dugoročne neželjene posljedice.

Potrošači sami trebaju sudjelovati u procesu tako da se što više informiraju i raspituju. Ipak, tržište Europske Unije je i danas većim dijelom zatvoreno prema uvozu i uzgoju GMO-a upravo zbog skeptičnosti i nezainteresiranosti potrošača što dokazuje njihovu važnost.

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

Članak objavljen:

Izvori:

  1. GMO. (2019) Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske. 
  2. Zakon o genetski modificiranim organizmima. (2019) Zakon.hr
  3. Mrvoš Pavić, B. (2018) GMO U HRVATSKOJ Što zapravo donosi novi zakon o kojem svi pričaju i ima li mjesta panici? Novi List.
  4. Lakić, M. (2019) GM (genetski modificirana) hrana. Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko – neretvanske županije. 
  5. Wilson, D.R., Barrell, A. (2019) What are the pros and cons of GMO foods? Medical News Today.
  6. Petković, M. (2017) KAKO SE OZNAČAVA GM HRANA U HRVATSKOJ I EU ‘U 10 posto proizvoda od soje, kukuruza i riže pronađen je GMO, i to bi trebalo jasno označiti!’ Jutarnji.hr
  7. Plant Biotechnology and Genetics: Principles, Techniques, and Applications, 2nd Edition. C. Neal Stewart Jr. John Wiley & Sons. Hoboken, 2016.
  8. Materijali s modula GMO u proizvodnji hrane. (2019) Laboratorij za biologiju i genetiku mikroorganizama. Zavod za biokemijsko inženjerstvo. Prehrambeno – biotehnološki fakultet. 
  9. GMO. (2019) European Food Safety Authority

Ocijenite članak

5 / 5   3

Foto: Pexels

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu