Organski ili konvencionalno uzgojena jabuka? Nebitno, samo jedite

jabuke

Hrana i namirnice deklarirane kao ‘organski uzgojene’, ‘ekološke’ ili samo ‘eko’, iz godine u godinu pobuđuju sve veći interes potrošača, kako u svijetu, tako i kod nas. Prema podacima Organic Trade Associationa (sjevernoamerička trgovačka organizacija koja okuplja proizvođače organski uzgojene hrane, tekstila i svih ostalih proizvoda), tržište organske hrane u Sjevernoj Americi naraslo je sa 3.5 milijarde dolara u 1996. na 28.6 milijarde dolara u 2010. godini i u stalnom je porastu.

Uvriježeno je mišljenje kako je organski uzgojena hrana nutritivno vrijednija i kako sadrži manje ostataka pesticida i kontaminanata. No, je li to baš tako?

Ono što se ne može osporiti je činjenica da je organska proizvodnja ekološki prihvatljivija – zbog smanjene upotrebe fosilnih goriva, pesticida, herbicida, umjetnih gnojiva i ostalih tvari koje se koriste u konvencionalnoj proizvodnji. S druge strane, bi li 7 milijardi ljudi moglo živjeti isključivo od ekološki uzgojene hrane? Teško.

Nedostaje istraživanja na temelju kojih bismo mogli reći da organski uzgojena hrana ima ukupno veću nutritivnu vrijednost, odnosno veći udio mineralnih tvari i vitamina te različitih biološki aktivnih spojeva, i da bi smo mogli izvesti zaključak da takva hrana zaista imala bolji utjacaj na zdravlje potrošača, od kovencionalno dobivenih namirnica. Ono što su istraživanja pokazala i s čime se znanost slaže jest kako organska hrana sadrži manje ostataka pesticida, manje dušika (zbog upotrebe dušičnih gnojiva u konvencionalnoj proizvodnji), više fosfora i neke organski uzgojene namirnice imaju veći udio vitamina C.

Ako ste pobornik teorija zavjere, sada biste mogli reći kako je to sve jedna velika urota prehrambene industrije kojoj je u cilju prodati što više, pritom ‘trujući ljude pesticidima’. Ako na taj način gledamo, postoji i 28.6 milijardi razloga samo na području Sjeverne Amerike (a pitanje je kolika je ta brojka na svjetskom nivou) i za zagovaranje isključivo organske hrane, demonizirajući pritom hranu proizvedenu na konvencionalan način.

Da se razumijemo, nisam protivnik organske hrane i sama je ponekad kupujem, ali smatram da treba uzeti u obzir širu sliku i da je ono što se zbilja računa sveukupna konzumacija voća i povrća, bez obzira bilo ono ekološki uzgojeno ili ne.

Orijentirat ću se prvenstveno na voće i povrće, iako danas možemo birati sve organskog porijekla, od čipsa do majice.

Za potrebe ovog članka, usporedila sam cijene nekoliko nasumično odabranih artikala iz jednog od naših najvećih lanaca prodavaonica organske hrane i cijene u našem najvećem trgovačkom lancu:

  • Jabuke (zlatni delišes) – 24,90 kn/kg (prodavaonica organske hrane) vs. 9,99 kn/kg (trgovački lanac)
  • Naranča – 14,90 kn/kg (prodavaonica organske hrane) vs. 8,90 kn/kg (trgovački lanac)
  • Mrkva – 17,90 kn/kg (prodavaonica organske hrane) vs. 4,99 kn/kg (trgovački lanac)
  • Ananas – 29,90 kn/kg (prodavaonica organske hrane) vs. 12,44 kn/kg (trgovački lanac)

Namjerno sam uvrstila i ananas jer kod njega ne možemo reći da ga kupujemo ‘jer je domaći’, uzgojen kod nas, što je čest (i razumljiv) razlog zašto se odlučujemo baš na organski uzgojenu hranu. To što je nešto ‘eko’ ne podrazumijeva odmah i da je ‘naše’, naravno. 🙂

Cijene sam usporedila samo iz jednog razloga – ako ćete zbog razlike u cijeni organski uzgojene hrane dnevno pojesti dva, tri ili bilo koliko puta manje voća i povrća, no što biste pojeli ovog jeftijineg, konvencionalno uzgojenog – nemam oko čega dvojiti.

Lišavati organizam cijele palete hranjivih tvari koje vam nudi jabuka iz naslova, samo zato jer nije iz organskog uzgoja, možda je opasnije, no što bi mogle biti eventualne mikro- količine ostataka pesticida. Uostalom, što vam vrijedi što organski uzgojena jabuka možda sadrži više vitamina C, kada ste upravo izabrali unijeti 0 mg vitamina C samo zato jer ne želite pojesti ‘običnu’ jabuku, jer ga sadrži u manjoj količini od organske? (Ovo je samo za primjer. Jabuke inače nisu jako dobar izvor vitamina C :)).

Nisam ni ljuti pobornik pesticida, da me ne biste krivo shvatili, ali ne treba zaboraviti da su oni pomogli riješiti problem bolesti kao što su malarija i tifus te ostalih čiji su prenosnici insekti, a o utjecaju na higijenski standard života ne treba ni govoriti.

Njihova upotreba strogo je regulirana, Stockholmskom konvencijom mnogo je pesticida zbog svoje visoke perzistentnosti i toksičnosti zabranjeno za upotrebu u proizvodnji hrane (primjerice, upotreba zloglasnog DDT-a dozvoljena je isključivo u slučaju suzbijanja epidemije zaraznih bolesti poput spomenute malarije, i to uz posebnu dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije)  i udio ostataka pesticida u namirnicama stalno se prati.

U Europskoj uniji, to je pod kontrolom EFSA-e (European food safety authority, EFSA). EFSA gotovo svakodnevno objavljuje revizije dopuštenih razina ostataka pesticida u hrani, a rezultati kontrole ostataka pesticida uzoraka sakupljenih iz 27 zemalja članica EU te Islanda i Norveške pokazali su kako je, od oko 12 000 uzoraka, 50.7% imalo nemjerljivu količinu pesticida, 47.7% ispod dozvoljene MRL vrijednosti (Maximume residue levels), a 1.6% preko MRL.

Namirnice kod kojih je najveći postotak prekoračenih MRL vrijednosti su zob, zelena salata i jagode. Moram napomenuti da je bilo i uzoraka hrane iz organskog uzgoja gdje je 0,8% njih imalo MRL vrijednosti i veće od dozvoljenih.

jabuke

Ono čega se više od eventualnih ostataka pesticida u hrani treba bojati su nezarazne kronične bolesti koje mogu biti posljedica nepravilne prehrane – nedovoljne konzumacije (svježeg) voća i povrća, prehrambenih vlakana, omega-3 masnih kiselina, pretjerane konzumacije zasićenih masnoća i trans-masnih kiselina, nedostatka tjelesne aktivnosti i inog.

Obično guljenje namirnice eliminira i do 95% udjela ostataka pesticida u njoj, a naravno da ćete svaku namirnicu prije konzumacije i oprati, a neke i kuhati. Što dodatno poboljšava situaciju vezanu uz svježe voće i povrće.

A čips, krekeri ili keksi, bili on organski ili ne, svakako su nešto što se ne bi se moglo preporučiti za (pre)čestu konzumaciju.

Ako ste u prilici birati isljučivo hranu iz organskog uzgoja – odlično, ne može biti loše, naprotiv. Ali nema razloga da voće i povrće uopće ne jedete ili ga jedete u manjoj mjeri samo zato jer niste u prilici svaki put kupiti organsko.

Organizam ne dijeli makro- i mironutrijente na ‘one koji dolaze iz eko hrane’ i ‘one koji dolaze iz konvencionalno uzgojene’, ali i te kako dobro zna i osjeti kada mu neki od njih fali. 🙂

Članak objavljen:

Izvori :

  1. Dangour, A.D., Dodhia, S.K., Hayter,  A.,  Allen,  E., Lock, K. , Uauy, R. (2009) Nutritional quality of organic foods: a systematic review. Am J ClinNutr. 90(3), 680–685.
  2. Forman, J., Silverstein, J. (2012) Organic foods: Health and environmental advantages and disadvantages. Pediatrics. 130(5), 1406-1415.
  3. European food safety authority, (2013) The 2010 European Union Report on Pesticide Residues in Food. EFSA Journal. 11(3), 3130.
  4. Bourn, D., Prescot, J. A (2002) Comparison of the nutritional value, sensory qualities, and food safety of organically and conventionally produced foods. Crit Rev Food Sci Nutr. 42(1), 1-34.
  5. Toksikologija namirnica, Prehrambeno-biotehnološki fakultet, interna skripta
  6. Toksikologija, Prehrambeno-biotehnološki fakultet, interna skripta

Ocijenite članak

5 / 5   1

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu