Kako zasićene masti podižu šećer u krvi (dio 3.)

dijabetes

Neka Vas ne zbuni novi termin za masti tzv. Trans masti. Postoje i cis-masti. Ali u ovom trenutku to je za sada nevažan podatak. Pamtite za sada da su NEPRIRODNE trans masti momci ružnog ponašanja.

U prehrani, zasićene masti dolaze iz životinjskih izvora, dok su trans (ne-zasićene) masti podrijetlom iz mesa i mlijeka, a dio čine djelomično hidrogenirana i rafinirana biljnih ulja.

Evo kratkog pregleda rodnog stabla familije masnih kiselina:

Masne kiseline:

  • zasićene
  • nezasićene.

Zasićene

Nezasićene

  • mono- nezasićene
  • višestruko-nezasićene.
Mono – nezasićene
  • orašasti plodovi,
  • avokado,
  • maslinovo ulje,
  • kikiriki.
Višestruko – nezasićene
  • omega 3,
  • orasi,
  • sjemenke konoplje,
  • lan,
  • laneno ulje
  • omega 6,
  • ulje sjemenki pamuka,
  • ulje suncokreta.

Stoga prelazak na prehranu bogatu mastima iz biljka (ne-zasićene) može poboljšati osjetljivost stanica na inzulin. Osjetljivost na inzulin je smanjena u prehrani s dodanim maslacem, ali prehrana s dodatkom npr. maslinovog ulja olakšava djelovanje inzulina. Ne stvara toliku lipotoksičnost.

Dugotrajno izlaganje naših mišića visokim razinama takvih masti dovodi do teške inzulinska ne-osjetljivosti (tuposti stanice), pri čemu zasićene masti daleko najjače ometaju osjetljivost stanica na inzulin i besramno i javno potpomažu upalne procese…to je za svaku osudu!

I ne samo to… nego utječu i na gene.

Kako?

Razgradni produkti masnih kiselina – same štetočine

Ove zasićene masti, tj. njihovi opaki razgradni produkti (slobodni radikali) blokiraju stvaranje ključnih enzima poput karnitin-palmitoil-transferaze. To je jedan vrlo zanimljiv momak.

Prije svega radišan i vrlo čvrstog ruko-hvata. Bavi se uslugama prijevoza.

Njemu masti ne kližu iz ruku.

To je onaj tip muškarčine s finim brčinama, nabijen i jak, koji kad se rukuje onda od silnog stiska i trešnje boli rame, a cijelo tijelo se trese kao trska na vjetru.

Kad vas tapša po ramenu i leđima kao da praši po tepihu!

Kiseli osmjeh se pretvara u mali sitni bolni grč kojeg ne smijte pokazati.

U biokemijskom svijetu poznat je kao CPT1 (Carnitine palmitoyl-transferase 1), a spada u poznatu prijevozničku familiju enzima koja se bavi isključivo transportiranjem-familiju karnitin-acil-transferaza.

Ovaj enzim je ključan u proizvodnji energije u našim mitohondrijima- generatorima energije.

Evo kako i zašto je važan i čemu služi?

Enzim karnitin-palmitoil-transferaza – glavni švercer mastima

On svojim jakim ručetinama i strastvenim stiskom “trga” dijelove masti na manje dijelove i prilagođava te masti da mogu ući bezbolno kroz vrata u stanicu. Svojim tajnim putevima i brojnim kontaktima i poznanstvima, s lakoćom “prošverca” sve tako prilagođene masti u stanice.

I to u stanice naših glavnih pogona za stvaranje energije- tzv. Mitohondrije.

Tamo ih proda po masnoj cijeni!

Zbog toga on kontrolira ulaz dugih masnih kiselina u generatore energije, a time i količinu sirovina za stvaranje energije, a time i našu snagu i energiju. Pa ljubazno upućujem cijenjeno čitateljstvo da budu u jako, jako dobrim odnosima s ovim momkom.

Paziti kakvu mu sirovinu dajemo i u kojim količinama!

masti-u-hrani

Jer će on u stanicu gurnuti bilo kakvu mast- nije baš izbirljiv- bilo da je “dobra” mast iz bilja ili “loša” iz životinjskih masti. Njegov posao je da šverca i skupo proda ništa više! Margarin je tu najgori izbor.

To je zapravo razlog zašto vegetarijanska hrana-bogata “dobrim” mastima- dovodi do stvaranja 60% veće količine tog enzima zaduženog za spaljivanja masnoće.

Zasićene masti kao palmitinska, koja se uglavnom nalazi u mesu, mliječnim proizvodima i jajima, uzrokuju inzulinsku rezistenciju, ali oleinska, koja se uglavnom nalazi u orašastim plodovima, maslinama i avokadu zapravo može poboljšati osjetljivost stanica na inzulin.

Nadalje vegetarijanci jedu manje zasićenih masnoća.

Vegetarijanski tip prehrane – simpatični tip u svijetu prehrane

Pa da li to znači da biljnom prehranom manje začepljujemo svoje mišiće i stvaramo manju otpornosti na inzulin?

Novi podaci ukazuju na baš na to.

Istraživači su uspoređivali otpornost na inzulin i masno tkivo vegana u odnosu na svejede.

Da bi rezultati bili što vjerodostojniji, ispitanici su morali biti iste tjelesne mase i građe.

Otkrili su znatno manje masnoća zarobljenih u mišićima vegana u odnosu na svejede, bolje osjetljivost na inzulin, bolje razine šećera u krvi, bolje razine inzulina i ono najvažnije, znatno poboljšanu funkciju beta stanica gušterače – stanice u gušterači koje stvaraju inzulin .

Iz toga se može zaključiti da je vegetarijanski tip prehrane štiti od neslavnog sedmog uzroka smrti u svijetu- dijabetesa.

Prihvaćam ovaj tip prehrane, ali nisam za baš potpuno izbacivanje mesa, jaja i ribe iz prehrane. Pogotovo ako se radi o bez-krvnom mesu, tj. ako je iz mesa uklonjena sva krv – jer je krv podloga za rast bakterija i truljenje mesa. Pa je meso bez krvi daleko kvalitetnije meso. I drugačijeg je okusa i djelovanja.

Manjak hormona Testosterona i vitamina B12 – loše uigrani par

Specifičan manjak koji se pojavljuje uslijed veganske prehrane jest manjak kolesterola i vitamina B12. O tome se mora voditi računa jer preniska i previsoka količina kolesterola oštećuje krvne žile, a preniska količina vitamina B12 ima negativan učinak na zdravlje srca i krvi.

Zdrava razina kolesterola potrebna je za hormonalnu ravnotežu te funkcije mozga ( barem 60% živaca je kolesterol i omega masne kiseline).

Možda se ovaj manjak može kompenzirati sa 5 žlica kokosovog ulja na dan- jer je kokosovo ulje izvor zasićenih masnih kiselina iz kojih se može stvoriti kolesterol.

Naime bez kolesterola iz mesa, jaja i ribe teško da možemo stvoriti testosteron, progesteron, estrogen – sve od reda vrlo moćni i utjecajni hormoni bez kojih nema kvalitetnog zdravlja.

Ipak je tijelo pod utjecajem hormona- njihova riječ je zadnja.

Stvaranje hormona uveliko ovisi o redovitoj opskrbi hranjivim i kvalitetnim materijalom- prije svega o mineralima, vitaminima, soli, vodi, aminokiselinama i zdravim mastima, unosu kvalitetnih šećera.

Ovdje koristim priliku da cijenjenim čitateljicama i čitateljima skrenem pažnju na hormonsko-enzimsko-vitaminsko-mineralnu vezu- ljubavnu vezu sa puno žara i međusobnog poštivanja – bez koje nema zdravlja.

Sljedećoj epizodi pratite tajanstveni događaj pod nazivom “Inzulinska rezistencija – uporni, tihi i opaki rušitelj zdravlja”.

Pročitajte sve tekstove o ovoj temi ovdje.

Članak uređen:

Saznajte više o mastima u sljedećim tekstovima:

Saznajte više o dijabetesu u sljedećim tekstovima:

Ocjenite članak

5 / 5   1

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu

Vaši komentari

Komentare nagrađujemo.

Kako zasićene masti podižu šećer u krvi (dio 3.)

Želimo vas motivirati da svojim znanjem i iskustvom doprinesete cjelovitosti sadržaja na portalu.

Aktivne komentatore koji se trude doprinijeti nagrađujemo.

Svaki mjesec biramo najzaslužnijeg komentatora. Najboljem komentatoru mjeseca poslat ćemo obavijest e-mailom. Ukoliko u roku 8 dana ne primimo povratni odgovor, izabrat ćemo novog komentatora mjeseca i dodijeliti mu/joj nagradu. Nagradu smo u mogućnosti poslati samo punoljetnim osobama na adresu u Republici Hrvatskoj.

Što je poželjno:

  • komentar u kojima su iznesene korisne informacije koje nadopunjuju članak
  • komentar u kojima se dijeli vlastito iskustvo koje može biti korisno drugima
  • komentar je odgovor na pitanje postavljeno od drugog čitatelja ili postavljeno vlastito pitanje

Trenutno nema komentara budite prvi i komentirajte članak.