Neka Vas ne zbuni novi termin za masti tzv. Trans masti. Postoje i cis-masti. Ali u ovom trenutku to je za sada nevažan podatak. Pamtite za sada da su NEPRIRODNE trans masti momci ružnog ponašanja.

U prehrani, zasićene masti dolaze iz životinjskih izvora, dok su trans (ne-zasićene) masti podrijetlom iz mesa i mlijeka, a dio čine djelomično hidrogenirana i rafinirana biljnih ulja.

Evo kratkog pregleda rodnog stabla familije masnih kiselina:

Masne kiseline:

• zasićene
• nezasićene.

Zasićene

• kokosovo ulje,
• ulje palminih koštica,
• životinjske masti,
• maslac.

Nezasićene

• mono- nezasićene
• višestruko-nezasićene.

Mono – nezasićene

• orašasti plodovi,
• avokado,
• maslinovo ulje,
• kikiriki.

Višestruko – nezasićene

• omega 3,
• orasi,
• sjemenke konoplje,
• lan,
• laneno ulje
• omega 6,
• ulje sjemenki pamuka,
• ulje suncokreta.

Stoga prelazak na prehranu bogatu mastima iz biljka (ne-zasićene) može poboljšati osjetljivost stanica na inzulin. Osjetljivost na inzulin je smanjena u prehrani s dodanim maslacem, ali prehrana s dodatkom npr. maslinovog ulja olakšava djelovanje inzulina. Ne stvara toliku lipotoksičnost.

Dugotrajno izlaganje naših mišića visokim razinama takvih masti dovodi do teške inzulinska ne-osjetljivosti (tuposti stanice), pri čemu zasićene masti daleko najjače ometaju osjetljivost stanica na inzulin i besramno i javno potpomažu upalne procese…to je za svaku osudu!

I ne samo to… nego utječu i na gene.

Kako?

Razgradni produkti masnih kiselina – same štetočine

Ove zasićene masti, tj. njihovi opaki razgradni produkti (slobodni radikali) blokiraju stvaranje ključnih enzima poput karnitin-palmitoil-transferaze. To je jedan vrlo zanimljiv momak.

Prije svega radišan i vrlo čvrstog ruko-hvata. Bavi se uslugama prijevoza.

Njemu masti ne kližu iz ruku.

To je onaj tip muškarčine s finim brčinama, nabijen i jak, koji kad se rukuje onda od silnog stiska i trešnje boli rame, a cijelo tijelo se trese kao trska na vjetru.

Kad vas tapša po ramenu i leđima kao da praši po tepihu!

Kiseli osmjeh se pretvara u mali sitni bolni grč kojeg ne smijte pokazati.

U biokemijskom svijetu poznat je kao CPT1 (Carnitine palmitoyl-transferase 1), a spada u poznatu prijevozničku familiju enzima koja se bavi isključivo transportiranjem-familiju karnitin-acil-transferaza.

Ovaj enzim je ključan u proizvodnji energije u našim mitohondrijima- generatorima energije.

Evo kako i zašto je važan i čemu služi?

Enzim karnitin-palmitoil-transferaza – glavni švercer mastima

On svojim jakim ručetinama i strastvenim stiskom “trga” dijelove masti na manje dijelove i prilagođava te masti da mogu ući bezbolno kroz vrata u stanicu. Svojim tajnim putevima i brojnim kontaktima i poznanstvima, s lakoćom “prošverca” sve tako prilagođene masti u stanice.

I to u stanice naših glavnih pogona za stvaranje energije- tzv. Mitohondrije.

Tamo ih proda po masnoj cijeni!

Zbog toga on kontrolira ulaz dugih masnih kiselina u generatore energije, a time i količinu sirovina za stvaranje energije, a time i našu snagu i energiju. Pa ljubazno upućujem cijenjeno čitateljstvo da budu u jako, jako dobrim odnosima s ovim momkom.

Paziti kakvu mu sirovinu dajemo i u kojim količinama!

Jer će on u stanicu gurnuti bilo kakvu mast- nije baš izbirljiv- bilo da je “dobra” mast iz bilja ili “loša” iz životinjskih masti. Njegov posao je da šverca i skupo proda ništa više! Margarin je tu najgori izbor.

To je zapravo razlog zašto vegetarijanska hrana-bogata “dobrim” mastima- dovodi do stvaranja 60% veće količine tog enzima zaduženog za spaljivanja masnoće.

Zasićene masti kao palmitinska, koja se uglavnom nalazi u mesu, mliječnim proizvodima i jajima, uzrokuju inzulinsku rezistenciju, ali oleinska, koja se uglavnom nalazi u orašastim plodovima, maslinama i avokadu zapravo može poboljšati osjetljivost stanica na inzulin.

Nadalje vegetarijanci jedu manje zasićenih masnoća.

Vegetarijanski tip prehrane – simpatični tip u svijetu prehrane

Pa da li to znači da biljnom prehranom manje začepljujemo svoje mišiće i stvaramo manju otpornosti na inzulin?

Novi podaci ukazuju na baš na to.

Istraživači su uspoređivali otpornost na inzulin i masno tkivo vegana u odnosu na svejede.

Da bi rezultati bili što vjerodostojniji, ispitanici su morali biti iste tjelesne mase i građe.

Otkrili su znatno manje masnoća zarobljenih u mišićima vegana u odnosu na svejede, bolje osjetljivost na inzulin, bolje razine šećera u krvi, bolje razine inzulina i ono najvažnije, znatno poboljšanu funkciju beta stanica gušterače – stanice u gušterači koje stvaraju inzulin .

Iz toga se može zaključiti da je vegetarijanski tip prehrane štiti od neslavnog sedmog uzroka smrti u svijetu- dijabetesa.

Prihvaćam ovaj tip prehrane, ali nisam za baš potpuno izbacivanje mesa, jaja i ribe iz prehrane. Pogotovo ako se radi o bez-krvnom mesu, tj. ako je iz mesa uklonjena sva krv – jer je krv podloga za rast bakterija i truljenje mesa. Pa je meso bez krvi daleko kvalitetnije meso. I drugačijeg je okusa i djelovanja.

Manjak hormona Testosterona i vitamina B12 – loše uigrani par

Specifičan manjak koji se pojavljuje uslijed veganske prehrane jest manjak kolesterola i vitamina B12. O tome se mora voditi računa jer preniska i previsoka količina kolesterola oštećuje krvne žile, a preniska količina vitamina B12 ima negativan učinak na zdravlje srca i krvi.

Zdrava razina kolesterola potrebna je za hormonalnu ravnotežu te funkcije mozga ( barem 60% živaca je kolesterol i omega masne kiseline).

Možda se ovaj manjak može kompenzirati sa 5 žlica kokosovog ulja na dan- jer je kokosovo ulje izvor zasićenih masnih kiselina iz kojih se može stvoriti kolesterol.

Naime bez kolesterola iz mesa, jaja i ribe teško da možemo stvoriti testosteron, progesteron, estrogen – sve od reda vrlo moćni i utjecajni hormoni bez kojih nema kvalitetnog zdravlja.

Ipak je tijelo pod utjecajem hormona- njihova riječ je zadnja.

Stvaranje hormona uveliko ovisi o redovitoj opskrbi hranjivim i kvalitetnim materijalom- prije svega o mineralima, vitaminima, soli, vodi, aminokiselinama i zdravim mastima, unosu kvalitetnih šećera.

Ovdje koristim priliku da cijenjenim čitateljicama i čitateljima skrenem pažnju na hormonsko-enzimsko-vitaminsko-mineralnu vezu- ljubavnu vezu sa puno žara i međusobnog poštivanja – bez koje nema zdravlja.

Sljedećoj epizodi pratite tajanstveni događaj pod nazivom “Inzulinska rezistencija – uporni, tihi i opaki rušitelj zdravlja”.

Pročitajte sve tekstove o ovoj temi ovdje.

• dijabetes
• lipotoksičnost
• masti
• nezasićene masti
• zasićene masti