Biti mama je težak posao. Biti mama je jedan od najvažnijih poslova na svijetu. Posao mame nikad ne prestaje – uvijek možemo pronaći nešto što bismo mogle učiniti za našu djecu. Većina mama sve što treba čini s lakoćom, obavljajući svoj posao besprijekorno.

Međutim, koliko mama prioritizira sebe? Koliko mama odluči dijete ostaviti dadilji da bi otišle na masažu – bez osjećaja krivnje?

Ja sam, poput mnogih od nas, odrasla sa super-mamom. Svaki dan, cijeli dan, moja mama je stavljala nas na prvo mjesto. Što god je trebalo, mama je obavljala. Mama je kuhala, prala, peglala, odvodila, dovodila i radila sve što je vjerovala da dobre mame rade.

Nemojte me krivo shvatiti, meni je bilo super – kao djetetu, moje potrebe su uvijek bile prioritet.

Gledajući nju, naučila sam ponešto o tome što znači biti mama. Dijete uvijek dolazi prvo i mama je uvijek tu.

Ono što nisam imala priliku naučiti jest – kako biti žena koja je istinski, u dubini duše sretna i ispunjena. Moja mama, a vjerujem i puno drugih, je svoje želje i snove ostavila negdje daleko u prošlosti i preuzela identitet mame. Odustala je od svojih snova i svega što je željela ostvariti u životu da bi se posvetila djeci.

Kad bolje promislim, uopće ne znam kakve je snove imala.

Ja sam uvijek imala sve, ali ona nije.

Jednog dana vaša će se djeca pretvoriti u vas

Ne sjećam se da je ikad otišla na večeru s prijateljicama, u kinu nije bila barem posljednjih 20 godina, upisivanje nekakvog tečaja nije dolazilo u obzir ni u mašti (barem nije nikad naglas izrazila želju), manikura, masaža ili neki sličan oblik “luksuzne” njege također, proizvode koje je sebi kupovala je uvijek birala najpovoljnije da bi ostatak obitelji imao bolje, čak je žrtvovala i uživanje u obrocima uvijek birajući najgore komade da bismo mi imali bolje.

Koliko god je lijepo dati našim kćerima primjer brižne majke, još je važnije dati im primjer kakve žene trebaju biti. Jednog dana, one će odrasti i pretvoriti se u nas.

Kada sam odrasla i osnovala svoju obitelj, vrlo brzo sam shvatila da se pretvaram u svoju mamu. Ni mjesec dana nakon carskog reza, ja sam ribala podove dok je beba spavala. Jer, Bože sačuvaj da uzmem vremena za sebe i ne radim ništa korisno – kakva je to mama koja se ne brine za svoju obitelj?!

Sebična, eto kakva. Skromnost je vrlina! Zar ne?

Pa i ne baš.

Nakon nekoliko mjeseci tuge i čemera koje sam, da se razumijemo, sama odabrala jer sam naučila da biti mama znači biti sluškinja i žrtvovati sve što nije u službi obitelji i nisam se zapitala je li to stvarno istina – dvije misli su me udarile poput šamara.

• Pretvaram se u svoju mamu i, ako ovako nastavim, završit ću poput nje, zaboravljajući svoje snove.
• Moja kćer me gleda – želim li da ona odraste misleći da biti mama i žena znači ribati podove dok jednomjesečna beba spava?

U tom trenutku sam shvatila da je vrijeme za radikalnu promjenu.

Zašto briga o sebi prestane s porodom?

Dok smo trudne, lako je vidjeti zašto se mame moraju prvo i osnovno brinuti o sebi – sve što rade utječe na bebu.

Mama koja se zdravo hrani čini uslugu bebi. Mama koja se brine o svojem tijelu pozitivno utječe i na bebu. Mama koja živi zadovoljna, mirnim životom bez stresa također pozitivno utječe na razvoj bebe.

Zašto ovaj proces prestane kad rodimo?

Zašto, drage mame, odjednom odlučimo da uzimanje najukusnijeg dijela kolača znači da smo loše mame?
Zašto, drage mame, pokazujemo našoj djeci da je voljeti sebe i brinuti se o sebi sebično?

Istina jest da mama koja ne prioritizira sebe ne može dati svojoj obitelj najbolje od sebe. Ako se ne brinemo o sebi, ako same sebi nismo prioritet i dopustimo si da su svi važniji od nas, ne možemo se adekvatno brinuti ni o kome drugom.

Prije polijetanja zrakoplovom, dok stjuardese objašnjavaju što učiniti u hitnim slučajevima, vrlo jasno nam daju do znanja da prije nego pomognemo ikom drugom postaviti maske s kisikom, moramo postaviti svoju masku. Ukoliko se prvo ne pobrinemo o sebi, riskiramo mogućnost pomaganja ikom drugom.
Što je istina u zrakoplovu, istina je i u životu – ukoliko se ne pobrinemo o sebi, riskiramo lošiju brigu o drugima.

Kad se odlučimo prvo brinuti o sebi, kad smo zdrave i sretne, puno je lakše brinuti se o drugima. Osim što je ovo važno za naše vlastito zdravlje (kako tjelesno, tako emocionalno i mentalno), važno je i za našu djecu.

Naša djeca nas stalno gledaju. Još važnije, naša djeca uče od nas što znači živjeti i jedva čekaju kopirati sve što vide i čuju od nas.

Jeste li ikad u žaru opsovali samo da biste čuli vašeg mališana nekoliko dana kasnije, u najgorem mogućem trenutku, kako izvaljuje istu psovku?

Biti primjer svojoj djeci

Ako mi žrtvujemo naše snove, sreću i zdravlje da bismo služile djeci – naša djeca će odrasti vjerujući da biti dobra mama (i žena) znači prati, kuhati, peglati, ribati podove i brinuti se o svima osim o sebi. Želite li da vaša djeca tako provedu svoj život?

S druge strane, imamo priliku naučiti našu djecu što znači biti ispunjena i sretna žena. Sada je i idealno vrijeme za to – svijet se razvija, žene imaju puno više mogućnosti raditi što god požele sa svojim životom.

Njihove mogućnosti počinju s vama. Što je sasvim logično – ako vi ne pijete dovoljno vode, kako očekivati od djeteta da pije dovoljno?

• Ako vi ručate tople sendviče, bureke i ćevape, kako očekivati od djeteta da pojede brokulu?
• Ako se vi prejedate, kako očekivati od djeteta da ostane u skladu sa svojim signalima gladi i sitosti?
• Ako je vaša jedina tjelovježba šetnja do auta ili toaleta, kako očekivati od djeteta da zavoli sport?
• Ako vi radite posao koji mrzite, kako očekivati od djeteta da slijedi svoje snove?
• Ako vi provodite vrijeme ispred televizije, kako očekivati od djeteta da svoje vrijeme provodi bolje?
• Ako vi ne učite ništa novo u životu, kako očekivati od djeteta da ga zanima učenje i škola?

Činjenica jest da djeca rade ono što vide. Ukoliko im govorite da rade jedno, a oni svakog dana vide vas da radite nešto drugo, kopirat će vaše postupke.

Zašto? Zato što djeca nemaju potpuno razvijen mozak, što znači da većina (ovisno o dobi) njihovog razumijevanja dolazi iz podsvijesti – podsvijest voli slike, akciju, igru, radnju, primjere.

Zato djeca najbolje uče igrajući se, radeći nešto rukama, krećući se – i kopirajući vaše radnje.

Drage mame, povedite se u budućnost i zapitajte se: “Što želim za svoje dijete? Kakvu budućnost vidim za svoje dijete?”.

Želite li da vaše dijete odraste voljeći sebe, brinući se o sebi, sretno, uspješno i zadovoljno sa svojim životom, znajući da može ostvariti sve o čemu sanja – pobrinite se da vi budete primjer toga.

Vrijedi i za mame i za tate

Pobrinite se da vi volite sebe, da se brinete o sebi. Pobrinite se da uvijek odaberete biti sretne i zadovoljne. Drage mame, ostvarite svoje snove!

Najvažnije od svega – ne pristajte ni na što manje od onog o čemu sanjate. Vaša djeca vas gledaju. Vaša djeca će jednog dana postati vi.

Ukoliko želite da vaša djeca iskuse drukčiju budućnost, morat ćete prvo promijeniti sebe.

Njihova budućnost leži u vašim rukama. Pokažite im što znači živjeti najbolji život. Život na koji ćete se jednog dana osvrnuti i osjećati ponos i sreću znajući da ste živjele punim plućima.

Mala napomena – iako su fokus članka mame i pokazivanje djeci što znači biti žena, djeca gledaju oba roditelja i uče od oba roditelja. Dakle, sve što je rečeno vrijedi za mame i tate, te za djevojčice i dječake.

Stoga, dragi roditelji, ideja da trebamo stvoriti bolji svijet za djecu je samo djelomična istina. Ono što svijet zaista treba su roditelji koji stvaraju bolju djecu! U ovome smo zajedno – hajdemo pokazati našoj djeci kako se zaista živi najbolji život koji mogu zamisliti. Hajdemo ih naučiti da zaista mogu ostvariti svoje što žele – živeći naš najbolji život!

Pročitajte i članke:

• Zašto trebamo biti ponosne što smo žene i zašto je važno da žene podržavaju žene?
• Body positivity – zašto je više od trenda i zašto je potreban društvu?
• Self help knjige koje preporučuje psihologinja.

• majčinstvo
• mame i bebe