Može li vas poslodavac osuditi na smrt ako ne ispunite svoju normu? Da, ako ste koka nesilica!
- Budite prvi i komentirajte!
- 2 min čitanja
Volim proljeće.
Nakon zime, koja me uglavnom podsjeća na ružne stvari u mom životu, proljeće je za mene simbol novoga početka, kako stvarno i jest u prirodi. Znam da ću brzo poslije udomidana vidjeti prve znakove života u vrtu u kojemu rade Ivana i njena mama, znam da će brzo uslijediti prve jagode koje obožavam. Počet će cvasti voćke ispod kojih ću za nekoliko mjeseci skupljati plodove.
Sve se budi, sve buja… A i naša obitelj je svakog proljeća sve brojnija! Evo mene kod Ivane već treće proljeće, gledam, razmišljam, pa me sve strah da ćemo morati jednom seliti na veće imanje.
Kornjače su dobile pojačanje
Kako su dani i noći zatoplili, Ivana je ispraznila dva velika akvarija iz sobe i preselila Corny i Mikea, naše kornjače, van. Dođem ih pozdraviti, ne vidim dobro, žmirkam, dupla mi slika – umjesto dvije crvenouhe kornjače, vidim četiri! Kad, sa strane, gega se i jedna barska! Objašnjenje molim!
Barska kornjača je udomljena jer ima tri noge, takva usporena imala bi male šanse za preživljavanje u prirodi; treba biti dovoljno brz da uhvatiš hranu, a i da pobjegneš i ne postaneš hrana. Druga je udomljena, jer za nju više nije bilo uvjeta/vremena/volje u prvom domu, a treću je Ivana našla u selu.
Ako mislite da je ovu zadnju mogla ostaviti, varate se, jer crvenouhe kornjače nisu autohtone, već su uvezene iz Amerike i ugrožavaju naše domaće barske. Klasična priča o kupovini stranih i divljih vrsta u pet shopovima i neodgovornom ljudskom ponašanju.
Kako su koke nesilice izbjegle smrt
Kornjače nisu jedine nove stanovnice našeg dvorišta. Prošlog ponedjeljka kokošje društvo postalo je veće za deset nesilica. Deset uplašenih, raščerupanih, iscrpljenih koka, koje su nakon jedne godine života proglašene neisplativima i otpisane pa se za sitne pare prodaju kao sastojak za juhu.
U četvrtak su izašle u dvorište; još su zbunjene i drže se po strani, nismo se baš upoznale dobro. Ivana mi je rekla da divlje koke na slobodi nesu dvanaest jaja godišnje. A nesilice su s vremenom izdizajnirane da nesu tristo jaja. To ih toliko iscrpi da su za manje od godine dana slomljena bića. Uz sunce i svježi zrak te dobru klopu i kretanje uskoro će se oporaviti, ne sumnjam.
Ljudi koriste životinje kao da su one tu, na ovom predivnom plavozelenom planetu, isključivo zbog njih. Koriste ih za hranu, odjeću i obuću, za zabavu, liječenje kompleksa i ugađanje egu, za eksperimente… Igraju se životinjskim genima, forsiraju osobine koje im odgovaraju, križaju vrste. Kupuju ih, prodaju, odbacuju, ubijaju. Misle da im pripada sve što živi na ovom svijetu, misle da smiju činiti što im je volja. Za sve imaju izgovor, od zarade, preko tradicije, do vlastitog komfora. A zatim, polako, nesvjesno, taj model ponašanja prenose s drugih vrsta na druge ljude. Kamo će ih to odvesti, vidjet ćemo…
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
