Amphotericin prašak za injekciju – Uputa o lijeku

Budite prvi i komentirajte!
4 min čitanja

Kreni Zdravo

Mjere opreza

Amphotericin B treba primjenjivati isključivo intravenski, uz strog stručni nadzor.

Ovaj lijek treba biti u pričuvi za liječenje bolesnika s progresivnim gljivičnim infekcijama koje mogu ugrožavati život i koje su uzrokovane osjetljivim mikroorganizmima.

Kada se amfotericin B daje intravenski, česte su akutne reakcije koje uključuju groznicu, vrućicu, anoreksiju, mučninu, povraćanje, glavobolju, bolove u mišićima, bolove u zglobovima i hipotenziju.

Brza intravenska infuzija (u trajanju manje od jednog sata), bila je, naročito u bolesnika sa zatajenjem bubrega, povezana s hiperkalemijom i aritmijama te je stoga treba izbjegavati.

U bolesnika koji su primili zračenje cijelog tijela, nakon uporabe amfotericina B prijavljena je leukoencefalopatija.

Tijekom liječenja amfotericinom B redovito treba ispitivati funkciju bubrega i jetre, određivati elektrolite u serumu (posebice magnezij i kalij) i krvnu sliku (funkciju koštane srži), te po potrebi prilagoditi dozu.

Kreatinin u serumu ne smije prelaziti 3 mg/100 ml, a urea 40 mg/100 ml. Ukoliko se utvrdi da su ove vrijednosti povišene, primjenu Amphotericina B treba prekinuti ili smanjiti dozu, sve dok ne dođe do poboljšanja funkcije bubrega.

Uvijek kada se liječenje prekine na razdoblje dulje od 7 dana, kod ponovnoga uvođenja amfotericina B treba započeti s dozama najniže razine, npr. s 0,25 mg/kg tjelesne težine te ih postupno povećavati kao što je navedeno pod “Doziranje i način primjene lijeka”.

Neškodljivost i djelotvornost u pedijatrijskih bolesnika nisu utvrđene u odgovarajućim dobro kontroliranim ispitivanjima.

U slučajevima gdje su se sistemske gljivične infekcije u pedijatrijskih bolesnika liječile ovim lijekom, nisu prijavljene nikakve neuobičajene nuspojave.

Kontraindikacije

Amphotericin B je kontraindiciran u bolesnika koji su preosjetljivi na amfotericin B ili na bilo koji od njegovih sastojaka, osim ukoliko liječnik smatra da je postojeću infekciju, koja ugrožava život bolesnika, moguće liječiti isključivo amfotericinom B.

Poseban je oprez potreban u bolesnika s bubrežnom i/ili jetrenom insuficijencijom.

Trudnoća

Lijek treba tijekom trudnoće primjenjivati uz oprez i jedino ukoliko njegovi mogući korisni učinci za majku nadilaze moguće rizike za fetus.

Dojenje

Razborito je savjetovati majci koja doji da prekine dojenje.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima

Pravilno primijenjen amfotericin B nema utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.

Nuspojave

Iako neki bolesnici mogu podnijeti intravenske doze amfotericina B bez teškoća, u većine bolesnika se u određenoj mjeri javlja nepodnošljivost, posebice na početku liječenja.

Podnošljivost je moguće poboljšati primjenom acetilsalicilne kiseline, ostalih antipiretika, antihistaminika ili antiemetika. Incidencija gubitka apetita i flebitisa može se smanjiti tako da se infuzije amfotericina B primjenjuju svakog drugoga dana.

Dodavanje heparina (1000 i.j. po infuziji), promjena mjesta primjene lijeka, korištenje malih pedijatrijskih igala ili primjena lijeka svaki drugi dan može smanjiti učestalost tromboflebitisa.

Ekstravazacija može dovesti do kemijske iritacije na mjestu primjene.
U nekih se bolesnika upotrebljavao meperidin (25-50 mg i.v.) kako bi se smanjilo trajanje ili jačina tresavice i vrućice nakon liječenja amfotericinom B.

Intravenska primjena malih doza adrenalnih kortikosteroida neposredno prije ili za vrijeme infuzije amfotericina B može pomoći u smanjivanju učestalosti febrilnih reakcija. Doze i trajanje kortikosteroidnoga liječenja treba svesti na najmanju moguću mjeru (Vidjeti Mjere opreza i Interakcije s drugim lijekovima).

Najčešće opažene nuspojave

Opće: vrućica (ponekad praćena tresavicom koja se obično javlja u roku od 15-20 minuta nakon početka liječenja), opća slabost, gubitak na težini.
Gastrointestinalne: anoreksija, mučnina, povraćanje, proljev, dispepsija, grčeviti bolovi u epigastriju.
Hematološke: normokromna, normocitna anemija, pancitopenija.
Lokalne: bol na mjestu injekcije s ili bez flebitisa ili tromboflebitis.
Mišićno-koštane: generalizirani bolovi, uključujući bolove u mišićima i zglobovima, ukočenost mišića.
Neurološke: glavobolja.
Bubrežne: smanjena funkcija bubrega i poremećaji funkcije bubrega uključujući azotemiju, povišeni kreatinin u serumu, hipokalemiju, hipostenuriju, renalnu tubularnu acidozu i nefrokalcinozu.

Nakon prekida liječenja obično dolazi do povlačenja ovih poremećaja. Ipak, određeni trajni poremećaji su česti, posebice u bolesnika koji primaju velike kumulativne doze amfotericina B (preko 5 g).

Istodobno liječenje diureticima može predstavljati predispoziciju za oštećenje bubrega. U nekih se bolesnika nefrološki učinak može umanjiti davanjem tekućine i/ili natrij klorida prije primjene amfotericina B.

Sljedeće se nuspojave rijetko prijavljuju

Opće: crvenilo kože uz osjećaj vrućine.
Alergijske: anafilaktoidne i druge alergijske reakcije.
Kardiovaskularne: zastoj srca, aritmije, uključujući fibrilaciju ventrikula, zatajenje srca, hipertenziju, hipotenziju, šok, tahikardija.
Dermatološke: osip, posebice makulopapularni, svrbež.
Veoma rijetko prijavljeni su slučajevi Steven-Johnsonova sindroma tijekom postmarketinškoga praćenja.
Gastrointestinalne: poremećaji testova jetrene funkcije, žutica, akutno zatajenje jetre, hemoragični gastroenteritis, melena.
Hematološke: agranulocitoza, poremećaji zgrušavanja krvi, trombocitopenija, leukopenija, eozinofilija, leukocitoza.
Neurološke: konvulzije, gubitak sluha, tinitus, prolazna vrtoglavica, zamućenje vida, diplopija, periferna neuropatija, encefalopatija, ostali neurološki simptomi.
Plućne: dispneja, bronhospazam, nekardiogeni edem pluća, hipersenzitivni pneumonitis, respiratorna insuficijencija.
Bubrežne: hipomagnezemija, hiperkalemija, akutno zatajenje bubrega, oligurija, anurija.

O svakoj nuspojavi bolesnik je dužan obavjestiti svoga liječnika ili ljekarnika.

Interakcije s drugim lijekovima

Antineoplastične tvari (npr. nitrozourea) mogu povećati potencijal za oštećenje bubrega, bronhalni spazam i hipotoniju te ih stoga treba davati uz najveći oprez.

Kortikosteroidi mogu pojačati hipokalemiju izazvanu amfotericinom B. Kortikosteroidi, koji se primjenjuju istodobno s amfotericinom B i služe za liječenje nuspojava, smiju se davati samo u niskim dozama.

Istodobno liječenje diureticima može povećati vjerojatnost oštećenja bubrega i pojačati hipokalemični učinak.

Zbog hipokalemije može doći do pojačanoga učinka ili toksičnosti nekih lijekova (glikozidi digitalisa, relaksatori skeletnih mišića i antiaritmici) istodobno primjenjenih.

U slučaju istodobne primjene s flucitozinom dolazi do klinički značajnoga sinergizma (vidjeti kliničke podatke o flucitozinu), koncentracije lijeka u plazmi mogu biti povišene zbog smanjene eliminacije putem bubrega.

Ukoliko se istodobno primjenjuju nefrotoksični lijekovi, kao što su cisplatin, pentamidin, aminoglikozidi i ciklosporin, potreban je oprez jer potencijal za oštećenje bubrega može biti povećan.

Kada se tijekom ili kratko vrijeme prije infuzije amfotericina B davala infuzija leukocita, u nekoliko slučajeva opažena je akutna plućna reakcija, stoga između infuzija treba osigurati najveći mogući vremenski razmak, a funkciju pluća kontrolirati.