Započela kampanja o moždanom udaru “Pobijedi vrijeme #spasi mozak”

Budite prvi i komentirajte!
3 min čitanja

Kreni Zdravo

Hrvatsko društvo za prevenciju moždanog udara i Hrvatski zavod za javno zdravstvo predstavili su u petak kampanju o moždanom udaru “Pobijedi vrijeme #spasi mozak” čiji je cilj pravovremenim i vjerodostojim informacijama podizati svijest građana o moždanom udaru, metodama liječenja te važnosti preventivne medicine koja spašava ljudske živote i resurse javnom zdravstvu.

“Moždani udar je globalna epidemija koja ugrožava živote, zdravlje i kvalitetu života, ali ga je moguće i spriječiti i liječiti. Moždani udar drugi je vodeći uzrok smrti kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, gdje je 2017. umrlo 6.147 osoba, odnosno 11,5% svih umrlih. Godišnje se liječi oko 12.000-13.000 osoba zbog moždanog udara”, istaknula je epidemiologinja dr. Maja Silobrčić Radić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

“Kampanjom “Pobijedi vrijeme #Spasi mozak” cilj nam je ukazati na važnost ranog prepoznavanja i liječenja moždanog udara kako bi se spriječio ili umanjio stupanj onesposobljenosti. Liječenjem u specijaliziranim jedinicama za moždani udar povećavamo dobar ishod za 14%, primjenom sistemske trombolize za 30%, a mehaničke trombektomije i do 50%”, kazao je neurolog dr. Hrvoje Budinčević, predsjednik Hrvatskog društva za prevenciju moždanog udara.

Naglasio je kako je kampanja Pobijedi vrijeme#spasi mozak komplementarna s kampanjom Svjetske organizacije za moždani udar s porukom #Uzdigni se nakon moždanog udara koja je bazirana na životnim situacijama nakon moždanog udara, što smo ostvarili kroz prijenos iskustva osoba koji su preboljeli moždani udar te liječnika.

“Osobe koje su svoja iskustva s moždanim udarom javno podijelili kroz video intervjue na našoj web stranici, smogli su snage i usprkos svim, često, radikalnim promjenama koje su morali unijeti u život nakon moždanog udara – nastavili sa svojim životima. Mnogi od njih kažu da ih je moždani udar naučio drugačije gledati na probleme s kojima se možemo svakodnevno susretati”, pojasnio je dr. Budinčević.

O iskustvu moždanog udara govorili su psihologinja Aleksandra Mindoljević Drakulić, glumac Željko Vukmirica i liječnik obiteljske medicine Hrvoje Jurlina.

“Odjedanput je nestalo slike, pojavio se samo jedan trag svjetla u obliku obrnutog slova C. Imao sam sreću u nesreći da je Hitna pomoć bila u blizini pa sam odmah transportiran u bolnicu gdje sam dobio odgovarajuću terapiju. Nakon 15 dana vratio sam se na posao, među studente Dramske akademije, jer sam shvatio da mi ne čini dobro uživaljavanje u lik bolesnika. Iskustvo moždanog udara naučilo me je koliko je važan za normalno funkcioniranje organizma ujednačen bioritam: jesti redovito u isto vrijeme te poći spavati u isto vrijeme”, ispričao je Vukmirica.

Psihologinja Aleksandra Mindoljević Drakulić je rekla kako je i u njenom slučaju bila ključna brza reakcija. U bolnici je dobila mehaničku trombektomiju i prošla bez težih posljedica po zdravlje. Moždani udar promijenio joj je život iz temelja, budući da ni po čemu nije spadala u osobe s rizičnim faktorima za tu bolest. “Osim drukčijeg rukopisa koji naginje sve sitnijim slovima, sve ranije idem na spavanje kako bi prikupila snagu za novi radni dan. Stvari koje sam ranije voljela sad sam morala staviti sa strane i okrenuti se mirnijem životu. No, pronalazi u sebi energiju za prihvatiti novonastalu situaciju okrenuti novu stranicu u životu”, kazala je.

Iz perspektive obiteljskog liječnika, ali i vlastitog iskustva s moždanim udarom, obiteljski liječnik dr. Hrvoje Jurlina naglasio je kako je bitno da oboljeli prime psihološku i emocionalnu podršku od strane okoline, tako da se mogu unatoč onesposobljenosti uključiti u sve aspekte društvenog, profesionalnog djelovanja.

“Za razliku od srčanog udara, moždani udar se često slabo prepoznaje u općoj javnosti, zbog toga dolazimo do situacije u kojoj se pacijenti ne stignu obraditi na vrijeme. Pet od osam preživljelih od moždanog udara živi s nekim oblikom trajne onesposobljenosti kao posljedice moždanog udara. Zbog te iste onesposobljenosti njihov oporavak zahtjeva holistički pristup zdravstvene zajednice, socijalne službe i po najviše od same obitelji pacijenta. Ogromni su psihosocijalni i financijski tereti vezani uz sam oporavak takvog pacijenta, a velika većina tog tereta je stavljena na obitelj oboljeloga”, naglasio je dr. Jurlina.