Zdravstveni fitnes – što je to i zašto je važan?

Budite prvi i komentirajte!
3 min čitanja

prof. dr. sc. Goran Marković

Zdravlje čovjeka ima više dimenzija od kojih je najznačajnije tjelesno zdravlje. U cilju procjene tjelesnog zdravlja, sve veći broj ljudi obavlja periodične sistematske liječničke preglede. Takva praksa je svakako pozitivna i treba je poticati, prije svega zbog činjenice što omogućuje rano otkrivanje bolesti i pravovremeno liječenje. Drugim riječima, sistematski pregled će pokazati jeste li zdravi ili ne i, ako niste zdravi, koliko ste bolesni (stadij bolesti). No, ako ste zdravi, ova vrsta dijagnostičkih pretraga neće vam reći koliko ste zdravi.

Pa kako onda „izmjeriti“ tjelesno zdravlje? I je li to uopće moguće izmjeriti?

Moguće je, i traje kraće od standardnog sistematskog liječničkog pregleda. Razina tjelesnog zdravlja čovjeka vidljiva je tek kada se pojedini organski sustavi i cijelo tijelo podvrgnu tjelesnom naporu sličnom onome tijekom žustrog tjelesnog vježbanja. Ukoliko je funkcija pojedinih organskih sustava i tijela u cjelini smanjena tijekom tjelesnog opterećenja, to znači da je razina zdravlja smanjena. I obrnuto.

Dakle, razina tjelesne spremnosti (fitnesa) pojedinca definira njegovu/njezinu razinu tjelesnog zdravlja. S povećanjem tjelesne spremnosti raste i razina tjelesnog zdravlja pojedinca. I ne samo to. Čak i ako osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu, a istovremeno redovito vježba i tjelesno je spremna, razina zdravlja te osobe je viša od razine zdravlja tjelesno nespremne osobe iste dobi i spola s normalnom tjelesnom težinom.

Pa ipak, većina ljudi sudjeluje u nekim oblicima vježbanja s primarnim ciljem postizanja dobrog izgleda, a taj trend je posebno naglašen u jednom dijelu godine – prije početka ljetne sezone.

Budući je za transformaciju tjelesnog izgleda potrebno vježbati duži vremenski period i istovremeno uravnotežiti prehranu, značajan broj ljudi brzo odustaje od vježbanja zbog izostanka kratkoročnih rezultata. Time su automatski prestali brinuti o svom tjelesnom zdravlju.

Takav pristup treba promjeniti na način da se fokus tjelesnog vježbanja naglašeno usmjeri prema indikatorima tjelesnog zdravlja – razini fitnesa. U praktičnom smislu, to bi značilo da se prije početka vježbanja, osim sistematskog liječničkog pregleda, napravi i detaljna procjena vježbačeve tjelesne spremnosti ili fitnesa.

Što je to zdravstveni fitnes i u kakvoj je vezi sa zdravljem?

Fitnes kao pojam ima svoje korijene u engleskom izrazu Physical Fitness i doslovce znači tjelesna spremnost. Tjelesna spremnost čovjeka može imati dvojaku usmjerenost: prema zdravlju ili prema sportskoj izvedbi i radnoj sposobnosti. U prvom slučaju riječ je o tjelesnoj spremnosti vezanoj uz zdravlje ili zdravstvenom fitnesu (eng. Health-Related Physical Fitness), dok se u drugom slučaju radi o tjelesnoj spremnosti vezanoj uz sportsku izvedbu i radnu sposobnost – „sportskom“ fitnesu (eng. Performance-Related Physical Fitness).

Zdravstveni fitnes ima svojih pet sastavnica temeljem kojih je moguće procijeniti razinu tjelesnog zdravlja pojedinca. To su:

morfološka sastavnica (opisuje građu i sastav tijela, uključujući i gustoću kostiju, postotak tjelesne masti i gibljivost mišića),
mišićna sastavnica (opisuje funkciju živčano-mišićnog sustava u domeni jakosti, snage i mišićne izdržljivosti),
motorička sastavnica (opisuje sposobnost izvedbe temeljnih motoričkih obrazaca pokreta poput vertikalnog skoka, a uključuje i ravnotežu),
srčano-dišna sastavnica (opisuje sposobnost srčano-žilnog i dišnog sustava u mirovanju i pri naporu) i
metabolička sastavnica (opisuje metabolizam masti i ugljikohidrata).

Svaka od tih sastavnica važna je za zdravlje pojedinih organskih sustava čovjeka.

Tako primjerice, srčano-dišna sastavnica sadrži nekoliko iznimno važnih biomarkera zdravlja srčano-žilnog i dišnog sustava čovjeka: vršni primitak kisika pri progresivnom testu opterećenja i oporavak srčanog ritma u prvoj minuti nakon progresivnog testa opterećenja. Temeljem ova dva biomarkera pouzdano se može procijeniti rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti kod zdravih osoba. Ukoliko je rizik visok, optimalnom treningom fitnesa on se može sniziti na normalnu razinu.

Konkretno, ukoliko je vršni primitak kisika osobe među 20% najlošijih u populaciji kojoj pripada s obzirom na dob, spol i razinu tjelesne aktivnosti, ta osoba, osim smanjene srčano-dišne izdržljivosti, ima četiri do pet puta veći rizik nastanka kardiovaskularnih bolesti od osobe koja se nalazi među 30% najboljih u populaciji po vršnom primitku kisika. To nije ugodna vijest za čuti. S druge strane, dobra je vijest da se sa stručno nadziranim treningom srčano-dišne izdržljivosti može učinkovito unaprijediti vršni primitak kisika svakog pojedinca i na taj način ukloniti taj rizični čimbenik.

Ovaj primjer jasno ilustrira da je zdravstveni fitnes od iznimnog značaja za svakog čovjeka. U osnovi, utvrđivanje svih sastavnica zdravstvenog fitnesa predstavlja osnovu utvrđivanja tjelesnog zdravlja pojedinca, prije svega u kontekstu procjene rizika nastanka brojnih suvremenih kroničnih bolesti. Zato je izuzetno važno ne lutati na putu prema optimalnom zdravlju, nego iskoristiti sve prednosti koje donose sistematski liječnički pregled i dijagnostika zdravstvenog fitnesa s ciljem unaprjeđenja i očuvanja zdravlja i kvalitete života.